Latinski utjecaji na sintaksu zavisnosloženih rečenica u hrvatskoglagoljskim tekstovima

U radu se analizira utjecaj latinskoga na sintaksu hrvatskoglagoljskih tekstova prevedenih s latinskoga. Pri prevođenju zavisnih rečenica s latinskoga na hrvatski crkvenoslavenski prevoditelji uglavnom doslovno prenose rečenice ne mijenjajući njihovu strukturu. Međutim, dva su glavna problema koja se pojavljuju pri prevođenju. Prvi je problem kako prevesti konjunktiv koji se pojavljuje u velikome broju zavisnih rečenica, a koji nema formalni korespondent u hrvatskome crkvenoslavenskome. Drugi je problem kako prevesti pojedine veznike jer se značenja i funkcije pojedinih veznika u latinskome ne podudaraju s pojedinim veznicima u hrvatskome crkvenoslavenskom. Pri prevođenju je veznika problem što se u latinskome isti veznik može pojavljivati u raznim vrstama zavisnih rečenica, a u svakome kontekstu u hrvatskome crkvenoslavenskom značenjski mu odgovara drugi veznik. Osobito su česte nedoumice pri prevođenju vrlo čestih latinskih veznika ut, cum i quia te katkad hrvatski prevoditelj pogrešno prevodi rečenicu pod utjecajem tipičnoga značenja koji veznik u latinskome ima. U radu se analizira uporaba vremena i veznika u zavisnim rečenicama, odnos izričnih rečenica i konstrukcija s infinitivom i drugi latinski utjecaji u sintaksi zavisnosloženih rečenica. Korpus uključuje biblijske knjige Esteru i Makabejce, apokrife Život Adama i Eve, Nikodemovo evanđelje i Protoevanđelje Jakovljevo, hagiografske tekstove Čtenie s(ve)te Margarite, Čistilište svetoga Patricija i Život Marije Magdalene te brevijarsku službu u čast sv. Anti.