Umjetna inteligencija i odabrani aspekti kaznenoga prava

Tema utjecaja razvoja umjetne inteligencije na pravo, pravne profesionalce, njihovu profesiju i uopće pravnu kulturu u hrvatskoj znanstvenoj zajednici do sada se nije značajnije tematizirala. Ovim se radom želi potaknuti na šire analize odnosa između sve raširenije uporabe umjetne inteligencije u našoj svakodnevici i specifičnosti obavljanja pravničke profesije u takvom okruženju. Umjetna inteligencija još uvijek je široko i heterogeno područje. Stoga je opravdano postaviti pitanje: koje se od mnogobrojnih tehnologija u razvoju mogu uporabiti na području prava? Koji se pravni poslovi mogu »povjeriti« novim tehnologijama? Da bi se moglo odgovoriti na ovakva i slična pitanja potrebno je izvrsno poznavati kako umjetnu inteligenciju i pravo, tako i područja njihova preklapanja. Kao tematsko područje proučavanja odabrali smo kazneno pravo kao dio javnog prava i posljednji društveni mehanizam reakcije na neželjena ponašanja. Posebno se osvrćemo na njegova dva važna aspekta: element krivnje u kaznenom djelu te mogućnost autonomnog donošenja odluka u kaznenom pravu. Razmatranja su pokazala da hrvatsko kazneno pravo ima mogućnost i potencijal prilagodbe izazovima umjetne inteligencije kad je riječ o krivnji. S druge strane, s obzirom na trenutne pozicije, upitna je nužnost i vrijednost umjetno inteligentnih odluka u kaznenom pravu vezano uz njegova temeljna obilježja. Zaključno, autori izražavaju otklon od stavova o umjetnoj inteligenciji kao surogatu odlučivanja u kaznenom pravu, ali podupiru stav o umjetno inteligentnim pravnim tehnologijama kao pomoćnom sredstvu u donošenju odluka.