Izazovi postavljanja tužbenog zahtjeva u slučaju povrede prava osobnosti tjelesnom ozljedom

Prema odredbi čl. 19. ZOO/05 svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Odredbom čl. 1046. ZOO/05 neimovinska šteta definirana je kao povreda prava osobnosti, a odredbom čl. 1100. ZOO/05 propisano je da će sud, ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdaju, dosuditi novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, vodeći pri tome računa o dužini i jačini pretrpljenih duševnih i fizičkih boli, straha te svrsi kojoj naknada služi. Iako ZOO/05 uvodi u naš pravni sustav objektivnu koncepciju neimovinske štete u smislu da je pravno priznata neimovinska šteta ona tzv. primarna šteta koja nastaje samom povredom zaštićenog neimovinskog dobra, sudska praksa pokazuje kako su u procjeni postojanja neimovinske štete i nadalje odlučne činjenice koje tvore subjektivni koncept neimovinske štete, tj. takozvana sekundarna šteta u vidu jačine i trajanja fizičkih i duševnih boli te straha. Navedeno je potvrđeno zauzetim pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. godine, kojim Vrhovni sud RH daje do znanja da su i nadalje u primjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., koji su doneseni za primjenu subjektivnog koncepta neimovinske štete iz čl. 200. ZOO/91, smatrajući da su podobni i za primjenu odredaba čl. 19., 1046. te čl. 1100. ZOO/05. Orijentacijski kriteriji za neimovinsku štetu Vrhovnog suda RH tijekom vremena sve su više izloženi kritici u smislu da je promjena koncepta poimanja neimovinske štete trebala i/ili morala dovesti i do suštinske promjene u činjeničnoj i pravnoj osnovi zahtjeva kojim se potražuje naknada neimovinske štete. Osobito se ta problematika potencira u slučajevima kada se pojavi dilema je li štetnom radnjom došlo do povrede većeg broja prava osobnosti ili je uvijek riječ o jednom pravu osobnosti, odnosno u slučajevima kada povredu prava osobnosti nije moguće iskazati kroz odredbu stavka 2. čl. 1100. ZOO/05 zato što se nije manifestirala kao fizička i duševna bol, odnosno strah, pa nije moguće primijeniti Orijentacijske kriterije VSRH. Ovim radom pokušat će se analizirati na koji bi način trebalo odrediti činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, odnosno kako postaviti tužbeni zahtjev u slučajevima kada jedna štetna radnja izazove veći broj povreda prava osobnosti, odnosno kada je riječ o povredi prava osobnosti koju po svojoj naravi nije moguće procijeniti s pomoću stavka 2. čl. 1100. ZOO-a, odnosno nije moguće primijeniti Orijentacijske kriterije VSRH za neimovinsku štetu.