Prikazi demencija u recentnim filmskim ekranizacijama kao način društvenog osvještavanja

Na globalni javnozdravstveni problem, porast broja oboljelih od demencija, naročito Alzheimerova tipa, osviješteno progovara i filmska umjetnost. S obzirom na široku vidljivost i pristupačnost svim skupinama, film ima značajnu ulogu u približavanju i upućivanju na, prema stručnjacima, vodeću bolest današnjice koja zahvaća stanice moždane kore i okolnih struktura, ponajprije hipokampalne regije, uslijed koje bolesnici gube psihičke, fizičke i mentalne sposobnosti. Dramski tekst »Otac« (»Le Père«), francuskog dramatičara Floriana Zellera, u kojem pratimo kako protagonista razara demencija, doživio je globalnu prepoznatljivost istoimenom filmskom ekranizacijom, koju je režirao upravo Zeller. Kao okosnica, ili glavni pokretač radnje ovoga filma, demencija se prikazuje drukčije nego što je uobičajeno, promijenjen je »kut snimanja«, jer se okrutnost ove bolesti promatra »iznutra». Osim ovoga primjera, u ovom znanstvenom radu predstavljeni su i filmovi Zauvijek Alice (Still Alice) i Supernova koji, također, obrađuju demencije, ali ponešto drukčijim filmskim postupcima. Premda se u filmu Otac (The Father) nigdje i nikada izrijekom ne spominje Alzheimerova bolest, poznato je da Zeller u obiteljskoj anamnezi ima slučaj te bolesti, a i prikaz kliničke slike ukazuje na simptome koji bi odgovarali tom obliku demencije. Zauvijek Alice gotovo dokumentaristički slijedi razvoj bolesti, dok u Supernovi pratimo početna obilježja frontotemporalne demencije. Slijedom toga, u ovome radu će se analizirati i protumačiti glumački i filmski postupci prikaza demencija. Cilj je ovoga rada analiziranjem triju odabranih filmskih primjera istaknuti važnost i nužnost društvene upućenosti i osviještenosti na bolesti koje uzrokuju demenciju, budući da se procjenjuje da će se učestalost Alzheimerove bolesti do 2050. godine učetverostručiti.