Od "sinteze likovnih umjetnosti" do Zagrebačkoga salona: prilog poznavanju djelovanja ULUH-a 1960-ih

U radu se razmatraju dvije inicijative Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske iz 1960-ih kojima je uporište u ideji o "sintezi likovnih umjetnosti": organizacija izložbi Zagrebačkoga salona i zalaganje za obavezni postotak koji bi se odvajao za likovnu opremu pri svakoj javnoj izgradnji. Budući da ULUH u razdoblju 1950-ih i 1960-ih privilegira onu varijantu umjerenoga modernizma koja se zasniva na ideji o autonomiji umjetnosti, vrijedno je istaknuti te dvije inicijative koje proizlaze iz ideje o sintezi, kao projekta druge, racionalističke varijante modernizma. Pritom se razmatra reformatorski potencijal ideje o sintezi, koja je iskorištena kao sredstvo u procesu modernizacije i demokratizacije Društva u tome razdoblju ‘tranzicije’ ULUH-a iz doktrinarnog i birokratskog u moderno strukovno udruženje. Cilj je ovoga rada na temelju arhivske dokumentacije, prikazom jednoga segmenta svijeta umjetnosti 1960-ih, dijelom rasvijetliti njegovo funkcioniranje i institucionalnu infrastrukturu.