Nejasna mjesta u Sibili Ane Katarine Zrinske

Ana Katarina Zrinska (rođ. Frankopan) značajna je spisateljica hrvatskog baroka. Njezini otkriveni pjesnički tekstovi koncem prošloga stoljeća pridonijeli su revalorizaciji čitavoga životnog djela. Obitelj Zrinski posjedovala je izuzetno lijepo ukrašen rukopisni primjerak gatalice (Sibile), na čijoj unutarnjoj strani nalazimo vlastoručne bilješke same Ane Katarine Zrinske kao vlasnice te nadalje jedan tajanstveni rebus. Prema mojoj interpretaciji grofica je na dan nadnevka 2. travnja 1670. pokušavala tražiti odgovor putem gatalice na pitanja kakva će sudbina zadesiti njenog supruga (Petra Zrinskog) i brata (Frana Krstu Frankopana) koji su za par dana krenuli na svoj kobni put u Beč. Poznata je činjenica da je hrvatska Sibila zapravo prijevod mađarske Fortune, a ova opet prijevod poljske Fortune. Temeljitu usporedbu triju gatalica zasada nitko nije izvršio.Hrvatsku je Sibilu prvi put objelodanio Ljudevit Ivančan (1906), najnovije je Zvonimir Bartolić (2007) objavio faksimil i transkribirani tekst te napisao opširniju studiju i dodao tumač riječi. U mađarskim i hrvatskim kritičkim izdanjima ima više nedostataka, među inim netočnog transkribiranja, krivih tumačenja nekih riječi, sintagmi.U svome radu usporedbom upitnih mjesta poljske, mađarske i hrvatske gatalice pokušavao sam popraviti, dopuniti, odnosno razriješiti proturječnosti u kritičkim izdanjima hrvatske i mađarske gatalice, a u studiji sam na osnovi potpunih hrvatskih i poljskih strofa iznio svoje prijedloge za dopunu riječi i izraza u mađarskoj Fortuni, nadalje protumačio i, ako je bilo potrebno, korigirao riječi i sintagme koje nisu bile ili su bile krivo interpretirane u mađarskom i hrvatskom kritičkom izdanju, a na kraju sam preko nekih zanimljivih konkretnih primjera pokušao objasniti razlike između mađarskog i hrvatskog teksta.Posebno sam poglavlje posvetio pitanju nejedinstvene versifikacije hrvatske Sibile, napose posveti Siromahom, iznimno točnom i majstorski složenom samostalnom tekstu pisanom dvostruko rimovanim simetričnim dvanaestercima. Premda je u hrvatskoj književnopovijesnoj znanosti danas opće prihvaćena teza kako je Sibila prijevod više osoba (zna se, naime, da su u čakovečkom dvorcu Zrinskih djelovali dijaki), temeljitu filološku analizu nitko nije izvršio.Na osnovi usporedbe mađarske i hrvatske gatalice ovo stajalište čini nam se nepobitnim, primjerice sa značenjem iste mađarske riječi (marha u značenju ‘imovina’) u jednom je slučaju prevoditelj bio načisto, a u drugom ju pak nije uspio protumačiti, stoga je izostavljena u prijevodu. Neujednačeno oblikovani pjesnički tekst same gatalice s jedne strane, s druge pak strane iznimno lijepo i brižno sastavljena posveta (Siromahom) idu u prilog istoj tezi.Ana Katarina Zrinska Frankopan is an important woman writer of Baroque Croatian literature, whose poems unearthed towards the end of the last century shed new light on her entire work. The Zrinski family owned a special ornate manuscript fortune teller book (Sibila), the inner cover of which contains handwritten entries and a rebus from the Countess. According to my interpretation, on the day of the entry (2 April 1670), the Countess tried to get an answer from this book about the fate of her husband (Petar Zrinski) and her brother (Krsto Frankopan), who left for Vienna a few days later. It is a well-known fact that the Croatian Sibila was translated from the Hungarian Fortuna and the Hungarian from the Polish Fortuna. An accurate philological comparison of the three fortune teller books has not been done by anyone so far.The Croatian Sibila was first published by Ljudevit Ivančan (1906) and then more recently by Zvonimir Bartolić (2007) in a facsimile with a full modern transcribed version of it, including a study and a gloss. There are several shortcomings in the critical editions of the Hungarian and Croatian fortune teller books, such as inaccurate transcriptions, misinterpretations, and omissions. In this study, the author makes an attempt to fill the aforementioned lacunae and resolve the contradictions in the texts published by Zvonimir Bartolić and Géza Orlovszky by carefully comparing certain passages in the Polish, Hungarian, and Croatian fortune teller books.In the present paper, based on the available full Croatian and Polish verses, the author proposes to replace the missing words and expressions in the given verse of the Hungarian version of Fortuna. He also interprets and corrects words that are not interpreted or misinterpreted in the Hungarian and Croatian critical editions, and finally tries to find an explanation for the differences between the Hungarian and Croatian texts using several interesting examples.In a separate chapter, the author deals with the somewhat inconsistent poetic text of the Croatian Sibila, and discusses in more detail the highly accurate, twice-rhyming, halved twelve separate text written Siromahom i.e. ‘For the Poor’. Although it is now believed in Croatian literary studies that Sibila is not the work of one but of several translators (it is a known fact that there were many copyists working at the court of the Zrinski family in Čakovec), no one has proved this.After an accurate comparison of the Hungarian and Croatian fortune teller books, it is quite apparent that the above statement is true, as the author’s analysis revealed that, for example, one translator knew the obsolete meaning of a given Hungarian word accurately (‘cattle’ in the sense of property), whilst the other did not, as it is missing from his translation. This is also supported by the uneven wording of the verses, which is particularly striking in the case of the poetic text of the extremely demanding dedication entitled Siromahom.