{"title":"Ergonomska analiza statodinamičkog opterećenja radnika u tehnološkom procesu šivanja odjeće","authors":"Anica Hursa Šajatović, Snježana Kirin","doi":"10.31306/s.64.3.1","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Tehnološki procesi šivanja odjeće pripadaju zatvorenom tipu radnog mjesta s ustaljenim izvođenjem gdje radnik izvodi tehnološke operacije sličnih karakteristika. U tehnološkom procesu šivanja rad se izvodi u sjedećem položaju za šivaćim strojem, pri čemu radnik ručno i/ili strojno-ručno izvodi tehnološke zahvate. Tijekom izvođenja tehnoloških operacija radnik koristi ruke i trup za rukovanje izratkom, a noge za upravljanje gazilom šivaćeg stroja u kratkim intervalima uz kontinuirano ponavljanje tijekom cijele radne smjene čime je radnik izložen opterećenjima. Način izvođenja tehnoloških operacija ovisi o vrsti i karakteru izratka, vrsti i tehnološkoj opremljenosti šivaćeg stroja kao i uvježbanosti i vještini radnika. U radu su analizirani radni položaji radnika po tehnološkim zahvatima (uzimanje, međusobno postavljanje, šivanje, poravnavanje, odlaganje) na devet radnih mjesta u tehnološkom procesu šivanja korištenjem REBA (Rapid Entire Body Assessment) i OWAS (Ovaco Working Analysing System) metode. Analizom dobivenih rezultata utvrđeno je da je na svim radnim mjestima prisutno opterećenje, što zahtijeva intervenciju na radnom mjestu u obliku preoblikovanja radnih mjesta. Preoblikovanje radnih mjesta obuhvaća pravilno projektiranje radnog sustava (čovjek-stroj-okolina) u skladu sa statičkim i dinamičkim antropometrijskim karakteristikama pojedinog radnika te određivanje povoljne metode rada čime se postiže niži stupanj radnog opterećenja i zamora.","PeriodicalId":53654,"journal":{"name":"Sigurnost","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2022-10-05","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Sigurnost","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.31306/s.64.3.1","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"Q4","JCRName":"Social Sciences","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
摘要
服装的缝纫技术属于一种封闭式的工作场所,工人在这里进行类似的技术操作。在缝纫技术过程中,工作是在缝纫机座椅上进行的,工人在那里手动和/或手动执行技术要求。在技术操作过程中,工人用手和身体操作设备,用腿在短时间内控制气体缝纫机,并在工人面临负担的整个工作场所连续重复。进行技术操作的方法取决于产品的类型和特性、缝纫机的类型和技术设备以及工人的锻炼和技能。U radu su analizirani radni položaji radnika po tehnološkim zahvatima。对结果的分析发现,所有车间都有负担,需要以回收工作的形式对工作场所进行干预。工作岗位的回收包括根据工人个体的静态和动态人体测量特征正确设计工作系统(人机环境),并确定工作场所减少劳动负担和疲劳的机会。
Ergonomska analiza statodinamičkog opterećenja radnika u tehnološkom procesu šivanja odjeće
Tehnološki procesi šivanja odjeće pripadaju zatvorenom tipu radnog mjesta s ustaljenim izvođenjem gdje radnik izvodi tehnološke operacije sličnih karakteristika. U tehnološkom procesu šivanja rad se izvodi u sjedećem položaju za šivaćim strojem, pri čemu radnik ručno i/ili strojno-ručno izvodi tehnološke zahvate. Tijekom izvođenja tehnoloških operacija radnik koristi ruke i trup za rukovanje izratkom, a noge za upravljanje gazilom šivaćeg stroja u kratkim intervalima uz kontinuirano ponavljanje tijekom cijele radne smjene čime je radnik izložen opterećenjima. Način izvođenja tehnoloških operacija ovisi o vrsti i karakteru izratka, vrsti i tehnološkoj opremljenosti šivaćeg stroja kao i uvježbanosti i vještini radnika. U radu su analizirani radni položaji radnika po tehnološkim zahvatima (uzimanje, međusobno postavljanje, šivanje, poravnavanje, odlaganje) na devet radnih mjesta u tehnološkom procesu šivanja korištenjem REBA (Rapid Entire Body Assessment) i OWAS (Ovaco Working Analysing System) metode. Analizom dobivenih rezultata utvrđeno je da je na svim radnim mjestima prisutno opterećenje, što zahtijeva intervenciju na radnom mjestu u obliku preoblikovanja radnih mjesta. Preoblikovanje radnih mjesta obuhvaća pravilno projektiranje radnog sustava (čovjek-stroj-okolina) u skladu sa statičkim i dinamičkim antropometrijskim karakteristikama pojedinog radnika te određivanje povoljne metode rada čime se postiže niži stupanj radnog opterećenja i zamora.