Prostitucija s pravnog i sociolingvističkog stajališta na primjeru grada Osijeka krajem 19. i početkom 20. stoljeća

U ovome radu autori istražuju pravno uređenje prostitucije u gradu Osijeku krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Diljem Austro-Ugarske Monarhije prostitucija je bila legalna, ali je zbog moralnih, a prije svega zdravstvenih razloga, bila ograničena odredbama Kaznenog zakona iz 1852. godine. Te su odredbe bile općenite naravi, a reguliranje propisa vezanih za djelovanje bludilišta prepušteno je lokalnim (redarstvenim) vlastima. U glavnom dijelu rada, na temelju izvorne arhivske građe, autori detaljno analiziraju odredbe „Osnova pravilnika za nadziranje prostitucije u gradu Osijeku“ iz 1881. godine, odredbe „Pravilnika o uređenju i nadziranju prostitucije“ iz 1896. te izmjene koje je 1911. godine donio „Pravilnik za bludilišta u slob. i kr. gradu Osijeku“, odobren na temelju Naredbe Kr. zemaljske vlade, odjela za unutarnje poslove od 19. svibnja 1911. U fokusu analize navedeni su pravni propisi, a dodatno se analizira djelovanje prostitucije u gradu Osijeku sa sociolingvističkog stajališta na temelju oglasa objavljivanih u lokalnom tisku. Kao rezultat proučavanja izvorne arhivske građe, na kraju se zaključuje da je Osijek bio dio tadašnjih europskih strujanja u pogledu pravne regulacije prostitucije, ali je ta djelatnost i dalje smatrana društveno neprihvatljivom, što dokazuje sociolingvistička analiza oglasa objavljenih krajem 19. stoljeća u časopisima Slawonische Presse i Die Drau.