{"title":"C.S. 刘易斯谈牛","authors":"Ema Botica","doi":"10.38003/zrffs.16.10","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"C. S. Lewis (29. studenoga 1898. – 22. studenoga 1963.) poznat je po svojemu književnom, znanstvenom i apologetskom radu. Većina njegova književnoga stvaralaštva nastala je nakon njegova obraćenja, čime je došlo do promjene u svjetonazoru. Lewisova autobiografija Iznenađen radošću (Surprised by Joy, 1955) služi kao svjedočanstvo o njegovim nutarnjim previranjima. U ovome je radu cilj istaknuti dvije važne osobe koje su utjecale na Lewisovo obraćenje te time i na njegovo poimanje mašte, Owena Barfielda i Gilberta Keitha Chestertona, iako je sigurno da su oni samo istaknuti primjeri u čitavu spletu utjecaja. U raspravi s Owenom Barfieldom očituje se kako je Lewis razvijao poimanje mašte u filozofskome smislu. Barfield je raspravi pristupio s antropozofijskoga polazišta pokušavajući navesti svojega prijatelja da ga prihvati. Iako Barfield nije u tome uspio, poljuljao je Lewisov materijalistički svjetonazor. Lewis se tako morao odmaknuti od realističkoga (materijalističkoga) pristupa stvarnosti, koji za njega već dugo nije bio zadovoljavajuć. Mašta mu je bila izrazito važna, ali nije ju nikako uspio pomiriti s razumom, koji je za njega bio način na koji se dolazi do istine. Čitajući Chestertona, Lewis će uspjeti spojiti razum i maštu kao jednako vrijedna polazišta za shvaćanje svijeta i njegovo tumačenje. U ovome se radu na temelju usporedbe Lewisovih ideja i poglavlja „Luđak“ iz Pravovjerja (Orthodoxy, 1908) G. K. Chestertona uočava poticaj Chestertonova teksta da Lewis preispita svoja stajališta, da se obrati na kršćanstvo te tako maštu stavi na mjesto koje joj pripada.","PeriodicalId":34331,"journal":{"name":"Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu","volume":"135 23","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2023-12-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":"{\"title\":\"C. S. Lewis o mašti\",\"authors\":\"Ema Botica\",\"doi\":\"10.38003/zrffs.16.10\",\"DOIUrl\":null,\"url\":null,\"abstract\":\"C. S. Lewis (29. studenoga 1898. – 22. studenoga 1963.) poznat je po svojemu književnom, znanstvenom i apologetskom radu. Većina njegova književnoga stvaralaštva nastala je nakon njegova obraćenja, čime je došlo do promjene u svjetonazoru. Lewisova autobiografija Iznenađen radošću (Surprised by Joy, 1955) služi kao svjedočanstvo o njegovim nutarnjim previranjima. U ovome je radu cilj istaknuti dvije važne osobe koje su utjecale na Lewisovo obraćenje te time i na njegovo poimanje mašte, Owena Barfielda i Gilberta Keitha Chestertona, iako je sigurno da su oni samo istaknuti primjeri u čitavu spletu utjecaja. U raspravi s Owenom Barfieldom očituje se kako je Lewis razvijao poimanje mašte u filozofskome smislu. Barfield je raspravi pristupio s antropozofijskoga polazišta pokušavajući navesti svojega prijatelja da ga prihvati. Iako Barfield nije u tome uspio, poljuljao je Lewisov materijalistički svjetonazor. Lewis se tako morao odmaknuti od realističkoga (materijalističkoga) pristupa stvarnosti, koji za njega već dugo nije bio zadovoljavajuć. Mašta mu je bila izrazito važna, ali nije ju nikako uspio pomiriti s razumom, koji je za njega bio način na koji se dolazi do istine. Čitajući Chestertona, Lewis će uspjeti spojiti razum i maštu kao jednako vrijedna polazišta za shvaćanje svijeta i njegovo tumačenje. U ovome se radu na temelju usporedbe Lewisovih ideja i poglavlja „Luđak“ iz Pravovjerja (Orthodoxy, 1908) G. K. Chestertona uočava poticaj Chestertonova teksta da Lewis preispita svoja stajališta, da se obrati na kršćanstvo te tako maštu stavi na mjesto koje joj pripada.\",\"PeriodicalId\":34331,\"journal\":{\"name\":\"Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu\",\"volume\":\"135 23\",\"pages\":\"\"},\"PeriodicalIF\":0.0000,\"publicationDate\":\"2023-12-21\",\"publicationTypes\":\"Journal Article\",\"fieldsOfStudy\":null,\"isOpenAccess\":false,\"openAccessPdf\":\"\",\"citationCount\":\"0\",\"resultStr\":null,\"platform\":\"Semanticscholar\",\"paperid\":null,\"PeriodicalName\":\"Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu\",\"FirstCategoryId\":\"1085\",\"ListUrlMain\":\"https://doi.org/10.38003/zrffs.16.10\",\"RegionNum\":0,\"RegionCategory\":null,\"ArticlePicture\":[],\"TitleCN\":null,\"AbstractTextCN\":null,\"PMCID\":null,\"EPubDate\":\"\",\"PubModel\":\"\",\"JCR\":\"\",\"JCRName\":\"\",\"Score\":null,\"Total\":0}","platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Splitu","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.38003/zrffs.16.10","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
摘要
C.C. S. 刘易斯(1898 年 1 月 29 日--1963 年 1 月 22 日)以其文学、科学和歉意建议而闻名。他的大部分文学作品都是在皈依结束后写的,这使他在世界上得到了提升。刘易斯的自传《喜出望外》(Surprised by Joy,1955 年)见证了他对营养学的关注。欧文-巴菲尔德(Owen Barfield)和吉尔伯特-基思-切斯特顿(Gilbert Keith Chesterton)在刘易斯的自传和评论中都提到了他的营养学观点。在与欧文-巴菲尔德(Owen Barfield)的辩论中,有人批评刘易斯是如何从哲学意义上发展桅杆概念的。巴菲尔德从人类学的角度展开辩论,试图让他的朋友同意他的观点。但巴菲尔德并没有成功,他对刘易斯的唯物主义世界观进行了打磨。因此,刘易斯不得不摒弃现实主义(唯物主义)的现实观,长期以来,他对这种现实观一直不满意。大众对他来说很重要,否则他就无法用理性来安抚大众,而理性对他来说是通往真理的途径。阅读切斯特顿,刘易斯将成功地把理性和大众结合起来,将两者作为创造世界和世界黑暗的主要载体。G. K. 切斯特顿根据刘易斯的思想和《东正教》(1908 年)中 "大天使 "一章的编排提出了自己的建议。
C. S. Lewis (29. studenoga 1898. – 22. studenoga 1963.) poznat je po svojemu književnom, znanstvenom i apologetskom radu. Većina njegova književnoga stvaralaštva nastala je nakon njegova obraćenja, čime je došlo do promjene u svjetonazoru. Lewisova autobiografija Iznenađen radošću (Surprised by Joy, 1955) služi kao svjedočanstvo o njegovim nutarnjim previranjima. U ovome je radu cilj istaknuti dvije važne osobe koje su utjecale na Lewisovo obraćenje te time i na njegovo poimanje mašte, Owena Barfielda i Gilberta Keitha Chestertona, iako je sigurno da su oni samo istaknuti primjeri u čitavu spletu utjecaja. U raspravi s Owenom Barfieldom očituje se kako je Lewis razvijao poimanje mašte u filozofskome smislu. Barfield je raspravi pristupio s antropozofijskoga polazišta pokušavajući navesti svojega prijatelja da ga prihvati. Iako Barfield nije u tome uspio, poljuljao je Lewisov materijalistički svjetonazor. Lewis se tako morao odmaknuti od realističkoga (materijalističkoga) pristupa stvarnosti, koji za njega već dugo nije bio zadovoljavajuć. Mašta mu je bila izrazito važna, ali nije ju nikako uspio pomiriti s razumom, koji je za njega bio način na koji se dolazi do istine. Čitajući Chestertona, Lewis će uspjeti spojiti razum i maštu kao jednako vrijedna polazišta za shvaćanje svijeta i njegovo tumačenje. U ovome se radu na temelju usporedbe Lewisovih ideja i poglavlja „Luđak“ iz Pravovjerja (Orthodoxy, 1908) G. K. Chestertona uočava poticaj Chestertonova teksta da Lewis preispita svoja stajališta, da se obrati na kršćanstvo te tako maštu stavi na mjesto koje joj pripada.