{"title":"基督在以弗所书和其他保罗著作中的和好事工与新创造","authors":"Tomislav Zečević","doi":"10.53745/bs.93.2.6","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"U uvodu članka se ističe da trajni mir u svijetu nije moguće graditi na promjenjivom ljudskom temelju već jedino na nepromjenjivom temelju Isusa Krista. Biblijski poticaj za mir pronalazimo u pavlovskom konceptu Kristove pomiriteljske službe/žrtve kao čina novog stvaranja. Naglasak članka je na Poslanici Efežanima i odlomku Ef 2,14-16, koji je izrazito aktualan jer osim o vertikalnom pomirenju ljudi s Bogom, govori i o horizontalnom pomirenju dviju neprijateljskih skupina Židova i pogana od kojih nastaje novi stvor – Crkve, kao dio novog pomirenog čovječanstva u kojem prestaju vrijediti stare etničke i rasne podjele koje sve do današnjih dana dovode do sukoba i ratova. U prvom dijelu članka naglašavamo posebnost i podrijetlo grčkih pojmova καινὴ κτίσις, novo stvorenje, koji se koristi u autentičnim Pavlovim poslanicama, i καινός ἄνθρωπος, novi čovjek ili novo čovječanstvo, koji pronalazimo u Poslanici Efežanima i u deuteropavlovskim poslanicama. Moguće je govoriti o trima različitim primjenama motiva novog stvorenja koje nisu međusobno isključive: na pojedinca (obraćenici), na zajednicu vjernika te na svijet u cjelini. Osim toga, navode se dvije bitne karakteristike novog stvorenja: pomirenje i odbacivanje svjetskih (ljudskih) standarda u svrhu vjerodostojnog življenja novog života u Kristu. U drugom dijelu rada daju se određene naznake o konceptu mira i izmirenja u pavlovskim spisima, s naglaskom na dvama grčkim pojmovima za pomirenje: (ἀπο)καταλλάσσω, izmirenje, i ποιέω εἰρήνη, uspostavljanje mira. Zatim se govori o povezanosti motiva novog stvorenja i pomirenja. Posebno se ističe odlomak Ef 2,14-16 jer je, za razliku od ostalih pavlovskih tekstova u kojima je Bog subjekt i cilj pomirenja, riječ o jedinom odlomku u Novom zavjetu u kojem Krist nije samo posrednik nego izravan subjekt pomirenja i novog stvaranja. U završnom trećem dijelu donosimo dodatne napomene o motivu novog stvorenja (stvaranja) po put razvoja pavlovske teologije pomirenja i popratnog rječnika, od pojedinačne i zajedničarske primjene u autentičnim poslanicama do šire primjene na sve stvorenje u deuteropavlovskim poslanicama. Zaključno, govor o pomirenju kao činu novog stvaranja podsjeća nas da je u Crkvi, koja jest novi Kristov stvor, već ostvarena prva faza sveopćeg Božjeg plana spasenja za cijelo čovječanstvo i sve stvorenje. U svjetlu raznih ratova koji se sada vode u svijetu, to znači da su kršćani, članovi Crkve, prvi pozvani posvjedočiti da je Bog jedini izvor mira koji se može ostvariti samo u Kristu.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1000,"publicationDate":"2023-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":"{\"title\":\"Kristova pomiriteljska služba i novo stvorenje u Poslanici Efežanima i drugim pavlovskim spisima\",\"authors\":\"Tomislav Zečević\",\"doi\":\"10.53745/bs.93.2.6\",\"DOIUrl\":null,\"url\":null,\"abstract\":\"U uvodu članka se ističe da trajni mir u svijetu nije moguće graditi na promjenjivom ljudskom temelju već jedino na nepromjenjivom temelju Isusa Krista. Biblijski poticaj za mir pronalazimo u pavlovskom konceptu Kristove pomiriteljske službe/žrtve kao čina novog stvaranja. Naglasak članka je na Poslanici Efežanima i odlomku Ef 2,14-16, koji je izrazito aktualan jer osim o vertikalnom pomirenju ljudi s Bogom, govori i o horizontalnom pomirenju dviju neprijateljskih skupina Židova i pogana od kojih nastaje novi stvor – Crkve, kao dio novog pomirenog čovječanstva u kojem prestaju vrijediti stare etničke i rasne podjele koje sve do današnjih dana dovode do sukoba i ratova. U prvom dijelu članka naglašavamo posebnost i podrijetlo grčkih pojmova καινὴ κτίσις, novo stvorenje, koji se koristi u autentičnim Pavlovim poslanicama, i καινός ἄνθρωπος, novi čovjek ili novo čovječanstvo, koji pronalazimo u Poslanici Efežanima i u deuteropavlovskim poslanicama. Moguće je govoriti o trima različitim primjenama motiva novog stvorenja koje nisu međusobno isključive: na pojedinca (obraćenici), na zajednicu vjernika te na svijet u cjelini. Osim toga, navode se dvije bitne karakteristike novog stvorenja: pomirenje i odbacivanje svjetskih (ljudskih) standarda u svrhu vjerodostojnog življenja novog života u Kristu. U drugom dijelu rada daju se određene naznake o konceptu mira i izmirenja u pavlovskim spisima, s naglaskom na dvama grčkim pojmovima za pomirenje: (ἀπο)καταλλάσσω, izmirenje, i ποιέω εἰρήνη, uspostavljanje mira. Zatim se govori o povezanosti motiva novog stvorenja i pomirenja. Posebno se ističe odlomak Ef 2,14-16 jer je, za razliku od ostalih pavlovskih tekstova u kojima je Bog subjekt i cilj pomirenja, riječ o jedinom odlomku u Novom zavjetu u kojem Krist nije samo posrednik nego izravan subjekt pomirenja i novog stvaranja. U završnom trećem dijelu donosimo dodatne napomene o motivu novog stvorenja (stvaranja) po put razvoja pavlovske teologije pomirenja i popratnog rječnika, od pojedinačne i zajedničarske primjene u autentičnim poslanicama do šire primjene na sve stvorenje u deuteropavlovskim poslanicama. Zaključno, govor o pomirenju kao činu novog stvaranja podsjeća nas da je u Crkvi, koja jest novi Kristov stvor, već ostvarena prva faza sveopćeg Božjeg plana spasenja za cijelo čovječanstvo i sve stvorenje. U svjetlu raznih ratova koji se sada vode u svijetu, to znači da su kršćani, članovi Crkve, prvi pozvani posvjedočiti da je Bog jedini izvor mira koji se može ostvariti samo u Kristu.\",\"PeriodicalId\":53889,\"journal\":{\"name\":\"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses\",\"volume\":null,\"pages\":null},\"PeriodicalIF\":0.1000,\"publicationDate\":\"2023-01-01\",\"publicationTypes\":\"Journal Article\",\"fieldsOfStudy\":null,\"isOpenAccess\":false,\"openAccessPdf\":\"\",\"citationCount\":\"0\",\"resultStr\":null,\"platform\":\"Semanticscholar\",\"paperid\":null,\"PeriodicalName\":\"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses\",\"FirstCategoryId\":\"1085\",\"ListUrlMain\":\"https://doi.org/10.53745/bs.93.2.6\",\"RegionNum\":0,\"RegionCategory\":null,\"ArticlePicture\":[],\"TitleCN\":null,\"AbstractTextCN\":null,\"PMCID\":null,\"EPubDate\":\"\",\"PubModel\":\"\",\"JCR\":\"0\",\"JCRName\":\"RELIGION\",\"Score\":null,\"Total\":0}","platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.53745/bs.93.2.6","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"0","JCRName":"RELIGION","Score":null,"Total":0}
Kristova pomiriteljska služba i novo stvorenje u Poslanici Efežanima i drugim pavlovskim spisima
U uvodu članka se ističe da trajni mir u svijetu nije moguće graditi na promjenjivom ljudskom temelju već jedino na nepromjenjivom temelju Isusa Krista. Biblijski poticaj za mir pronalazimo u pavlovskom konceptu Kristove pomiriteljske službe/žrtve kao čina novog stvaranja. Naglasak članka je na Poslanici Efežanima i odlomku Ef 2,14-16, koji je izrazito aktualan jer osim o vertikalnom pomirenju ljudi s Bogom, govori i o horizontalnom pomirenju dviju neprijateljskih skupina Židova i pogana od kojih nastaje novi stvor – Crkve, kao dio novog pomirenog čovječanstva u kojem prestaju vrijediti stare etničke i rasne podjele koje sve do današnjih dana dovode do sukoba i ratova. U prvom dijelu članka naglašavamo posebnost i podrijetlo grčkih pojmova καινὴ κτίσις, novo stvorenje, koji se koristi u autentičnim Pavlovim poslanicama, i καινός ἄνθρωπος, novi čovjek ili novo čovječanstvo, koji pronalazimo u Poslanici Efežanima i u deuteropavlovskim poslanicama. Moguće je govoriti o trima različitim primjenama motiva novog stvorenja koje nisu međusobno isključive: na pojedinca (obraćenici), na zajednicu vjernika te na svijet u cjelini. Osim toga, navode se dvije bitne karakteristike novog stvorenja: pomirenje i odbacivanje svjetskih (ljudskih) standarda u svrhu vjerodostojnog življenja novog života u Kristu. U drugom dijelu rada daju se određene naznake o konceptu mira i izmirenja u pavlovskim spisima, s naglaskom na dvama grčkim pojmovima za pomirenje: (ἀπο)καταλλάσσω, izmirenje, i ποιέω εἰρήνη, uspostavljanje mira. Zatim se govori o povezanosti motiva novog stvorenja i pomirenja. Posebno se ističe odlomak Ef 2,14-16 jer je, za razliku od ostalih pavlovskih tekstova u kojima je Bog subjekt i cilj pomirenja, riječ o jedinom odlomku u Novom zavjetu u kojem Krist nije samo posrednik nego izravan subjekt pomirenja i novog stvaranja. U završnom trećem dijelu donosimo dodatne napomene o motivu novog stvorenja (stvaranja) po put razvoja pavlovske teologije pomirenja i popratnog rječnika, od pojedinačne i zajedničarske primjene u autentičnim poslanicama do šire primjene na sve stvorenje u deuteropavlovskim poslanicama. Zaključno, govor o pomirenju kao činu novog stvaranja podsjeća nas da je u Crkvi, koja jest novi Kristov stvor, već ostvarena prva faza sveopćeg Božjeg plana spasenja za cijelo čovječanstvo i sve stvorenje. U svjetlu raznih ratova koji se sada vode u svijetu, to znači da su kršćani, članovi Crkve, prvi pozvani posvjedočiti da je Bog jedini izvor mira koji se može ostvariti samo u Kristu.