{"title":"Analiza pojavnih oblika problema u ponašanju kod djece i mladih u institucijskom tretmanu Doma za odgoj djece i mladeži Karlovac","authors":"Duško Dragojević, Duško Jaković","doi":"10.31299/ksi.30.1.6","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Ovim radom željeli smo detaljnije prikazati frekvencije problema u ponašanju djece i mladih smještenih u Dom za odgoj djece i mladeži Karlovac u razdoblju od 2013. do 2020. Cilj je bio ustanoviti koji su najzastupljeniji pojavni oblici problema u ponašanju u toj populaciji te postoji li razlika u frekvenciji pojavnih oblika problema u ponašanju smještene djece i mladih u razdoblju od 2017. do 2020. u odnosu na četverogodišnje razdoblje prije toga od 2013. do 2016. Dodatno smo željeli ustanoviti postoji li razlika u frekvenciji pojavnih oblika problema u ponašanju među korisnicima i korisnicama te je li ta razlika konstantna u obama gore navedenim razdobljima. U razdoblju od osam godina odgajatelji su evidentirali frekvencije problema u ponašanju, grupirane u devet pojavnih oblika. Pokazalo se da su kod dvaju pojavnih oblika problema u ponašanju – konzumacije alkohola te skitnje i bijega iz ustanove, rezultati u razdoblju od 2017. do 2020. značajno niži u odnosu na razdoblje od 2013. do 2016. dok kod ostalih sedam pojavnih oblika nije bilo značajnih razlika. Svega u jednom pojavnom obliku – agresivnost usmjerena prema vršnjacima, rezultat je viši u novijem razdoblju, ali ne značajno u odnosu na ranije. Također, ustanovilo se da kod sedam pojavnih oblika problema u ponašanju nije bilo značajnih razlika između korisnika i korisnica. U dvama pojavnim oblicima problema u ponašanju – devastiranju prostora i opreme te konzumaciji alkohola korisnici su imali značajno više rezultate u odnosu na korisnice. Kod triju pojavnih oblika problema u ponašanju – suicidalna i autoagresivna ponašanja, rizična seksualna ponašanja te skitnja i bijeg iz ustanove, korisnice ostvaruju više rezultate (iako ne i statistički značajno) u odnosu na korisnike. Pokazalo se da razlike u frekvencijama pojavnih oblika problema u ponašanju među korisnicima i korisnicama nisu konstantne u obama razdobljima evidentiranja i da je razlika prema spolu sve manja. Zaključno, ti pokazatelji upućuju da planiranje institucijskoga tretmanskog rada s korisnicima i korisnicama s problemima u ponašanju evidentno treba prilagoditi individualnim karakteristikama i potrebama svakog od njih, pri čemu su generacijska pripadnost te spol čimbenici na koje treba obratiti pozornost. Sveobuhvatna procjena problema u ponašanju djece i mladih u institucijskom tretmanu nameće potrebu za učestalom modifikacijom tretmanskih pristupa i širenjem spektra intervencija.","PeriodicalId":206260,"journal":{"name":"Kriminologija & socijalna integracija","volume":"18 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2022-06-29","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"1","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Kriminologija & socijalna integracija","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.31299/ksi.30.1.6","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 1
摘要
目的是确定哪些是儿童和青少年群体中最常见的问题形式,以及 2017 至 2020 年期间儿童和青少年群体中的问题形式发生频率与 2013 至 2016 年四年期间相比是否存在差异。Dodatno smo željeli ustanoviti postoji li razlika u frekvenciji pojavnih form problema u ponašanju među korisnicima i korisnicama te je je ta razlika konstantna u obama gore navedenim razdobljeima.在这些问题上,我们可以明显地看到,在我们的工作中,存在着许多自由竞争的问题。我们将在 2017 年至 2020 年期间,在 2013 年至 2016 年期间,通过对现有问题的分析,找出问题的症结所在。我们的目标是,在新的领域取得新的成就,并在全球范围内取得成功。因此,我们认为,目前的问题并不能解决我们的工作和生活。在目前的情况下,我们需要解决的问题是对前列腺的破坏性治疗,以及对烷基酚代谢的影响。目前,自杀和自残问题、肢体伤残问题、心理健康问题都已成为社会关注的焦点。这些指标表明,在全球范围内,人口老龄化和人口老龄化是一个长期存在的问题,而人口老龄化和人口老龄化所带来的社会问题也是一个长期存在的问题。总之,这些指标表明,在对有哺乳问题的男性和女性客户进行机构治疗规划时,显然应根据他们各自的特点和需求进行调整,其中代沟和性别是应考虑的最重要因素。Sveobuhvatna procjena problema u ponašanju djece i mlade u institutionskom tretmanu nameće potreb za učestalom modifikacijom tretmanskih pristupa i širenjem spektra intervencija.
Analiza pojavnih oblika problema u ponašanju kod djece i mladih u institucijskom tretmanu Doma za odgoj djece i mladeži Karlovac
Ovim radom željeli smo detaljnije prikazati frekvencije problema u ponašanju djece i mladih smještenih u Dom za odgoj djece i mladeži Karlovac u razdoblju od 2013. do 2020. Cilj je bio ustanoviti koji su najzastupljeniji pojavni oblici problema u ponašanju u toj populaciji te postoji li razlika u frekvenciji pojavnih oblika problema u ponašanju smještene djece i mladih u razdoblju od 2017. do 2020. u odnosu na četverogodišnje razdoblje prije toga od 2013. do 2016. Dodatno smo željeli ustanoviti postoji li razlika u frekvenciji pojavnih oblika problema u ponašanju među korisnicima i korisnicama te je li ta razlika konstantna u obama gore navedenim razdobljima. U razdoblju od osam godina odgajatelji su evidentirali frekvencije problema u ponašanju, grupirane u devet pojavnih oblika. Pokazalo se da su kod dvaju pojavnih oblika problema u ponašanju – konzumacije alkohola te skitnje i bijega iz ustanove, rezultati u razdoblju od 2017. do 2020. značajno niži u odnosu na razdoblje od 2013. do 2016. dok kod ostalih sedam pojavnih oblika nije bilo značajnih razlika. Svega u jednom pojavnom obliku – agresivnost usmjerena prema vršnjacima, rezultat je viši u novijem razdoblju, ali ne značajno u odnosu na ranije. Također, ustanovilo se da kod sedam pojavnih oblika problema u ponašanju nije bilo značajnih razlika između korisnika i korisnica. U dvama pojavnim oblicima problema u ponašanju – devastiranju prostora i opreme te konzumaciji alkohola korisnici su imali značajno više rezultate u odnosu na korisnice. Kod triju pojavnih oblika problema u ponašanju – suicidalna i autoagresivna ponašanja, rizična seksualna ponašanja te skitnja i bijeg iz ustanove, korisnice ostvaruju više rezultate (iako ne i statistički značajno) u odnosu na korisnike. Pokazalo se da razlike u frekvencijama pojavnih oblika problema u ponašanju među korisnicima i korisnicama nisu konstantne u obama razdobljima evidentiranja i da je razlika prema spolu sve manja. Zaključno, ti pokazatelji upućuju da planiranje institucijskoga tretmanskog rada s korisnicima i korisnicama s problemima u ponašanju evidentno treba prilagoditi individualnim karakteristikama i potrebama svakog od njih, pri čemu su generacijska pripadnost te spol čimbenici na koje treba obratiti pozornost. Sveobuhvatna procjena problema u ponašanju djece i mladih u institucijskom tretmanu nameće potrebu za učestalom modifikacijom tretmanskih pristupa i širenjem spektra intervencija.