{"title":"Zgrada stare pekare u Lukavcu – Valorizacija, zaštita\ni korištenje dobra kulturno-historijske baštine","authors":"Dželila Begić, Semir Hadžimusić","doi":"10.55258/2232-7665.2022.14.135","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Apstrakt: Uspostavom Austrougarske uprave Bosnom i Hercegovinom, kod\nprethodno formiranih naselja, kasaba i šehera nastavlja se ubrzana urbanizacija,\ndok se, sa druge strane, na pogodnim mjestima koja su uvijek uvjetovana blizinom\nneophodnih sirovina, formiraju sasvim nova naselja. Iako je tačno da postojanje\nGornjeg i Donjeg Lukavca datira još od srednjovjekovnog perioda, industrijski\nrazvoj na nešto udaljenijoj lokaciji započinje izgradnjom fabrike amonijačne sode\n1893 godine, koja postaje generator razvoja novog dijela grada. Istovremeno sa\nizgradnjom fabrike, bivaju izgrađeni različiti stambeni objekti za radnike, ovisno o\nhijerarhijskom položaju, a nedugo zatim fabrika finansira i izgradnju javnih i\nstambeno-poslovnih objekata koji su omogućavali daleko komforniji i društveno\nispunjeniji život. Tema istraživanja je bazirana na definiranju ambijentalne cjeline\nstare gradske jezgre Lukavca iz Austrougarskog perioda i u njoj naselja za fabričke\nmajstore tzv. „Maisterhaus“, koja je u većoj mjeri degradirana. Obzirom na to da je\nriječ o naselju u kojem su stanovali fabrički majstori zajedno sa svojim porodicama,\nstambeni objekti koji se pojavljuju u istom imaju dosta manji stepen komfora.\nTakva skromna prostorna organizacija se automatski oslikavala i na spoljašnjost\ngdje su objekti bivali u potpunosti lišeni dekoracija. U tom ambijentu na samom\nuglu postoje dva izrazito dekorisana objekta koji, očigledno, predstavljaju totalni\nopozit svemu prethodno navedenom i bivaju predmet detaljnijeg istraživanja.\nNamjena istih je stambeno-poslovna u čijem prizemnom dijelu je u prvom periodu\nnakon izgradnje bila smještena stara pekara i pošta, a gdje su objekti zbog\ndjelomične poslovne namjene imali karakteristične, bogato dekorisane fasade.\nRiječ je o kombinaciji secesijskih i folklorno-romantičarskih motiva po kojima su se\nobjekti umnogome isticali u odnosu na neposredno okruženje. Danas su isti u većoj\nmjeri degradirani kako zbog procesa prirodnog propadanja koji nastaje kao\nposljedica neodržavanja, tako i zbog neadekvatnih intervencija i naknadnih\ndograđivanja od strane nekadašnjih/današnjih vlasnika.\nKljučne riječi: Bosna i Hercegovina, Austrougarski period, Lukavac, Fabrika\nsode, zgrada pekare, pošta, stara gradska jezgra,","PeriodicalId":417184,"journal":{"name":"Bastina sjeveroistocne Bosne","volume":"55 1","pages":"0"},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2022-11-21","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Bastina sjeveroistocne Bosne","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.55258/2232-7665.2022.14.135","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
Zgrada stare pekare u Lukavcu – Valorizacija, zaštita
i korištenje dobra kulturno-historijske baštine
Apstrakt: Uspostavom Austrougarske uprave Bosnom i Hercegovinom, kod
prethodno formiranih naselja, kasaba i šehera nastavlja se ubrzana urbanizacija,
dok se, sa druge strane, na pogodnim mjestima koja su uvijek uvjetovana blizinom
neophodnih sirovina, formiraju sasvim nova naselja. Iako je tačno da postojanje
Gornjeg i Donjeg Lukavca datira još od srednjovjekovnog perioda, industrijski
razvoj na nešto udaljenijoj lokaciji započinje izgradnjom fabrike amonijačne sode
1893 godine, koja postaje generator razvoja novog dijela grada. Istovremeno sa
izgradnjom fabrike, bivaju izgrađeni različiti stambeni objekti za radnike, ovisno o
hijerarhijskom položaju, a nedugo zatim fabrika finansira i izgradnju javnih i
stambeno-poslovnih objekata koji su omogućavali daleko komforniji i društveno
ispunjeniji život. Tema istraživanja je bazirana na definiranju ambijentalne cjeline
stare gradske jezgre Lukavca iz Austrougarskog perioda i u njoj naselja za fabričke
majstore tzv. „Maisterhaus“, koja je u većoj mjeri degradirana. Obzirom na to da je
riječ o naselju u kojem su stanovali fabrički majstori zajedno sa svojim porodicama,
stambeni objekti koji se pojavljuju u istom imaju dosta manji stepen komfora.
Takva skromna prostorna organizacija se automatski oslikavala i na spoljašnjost
gdje su objekti bivali u potpunosti lišeni dekoracija. U tom ambijentu na samom
uglu postoje dva izrazito dekorisana objekta koji, očigledno, predstavljaju totalni
opozit svemu prethodno navedenom i bivaju predmet detaljnijeg istraživanja.
Namjena istih je stambeno-poslovna u čijem prizemnom dijelu je u prvom periodu
nakon izgradnje bila smještena stara pekara i pošta, a gdje su objekti zbog
djelomične poslovne namjene imali karakteristične, bogato dekorisane fasade.
Riječ je o kombinaciji secesijskih i folklorno-romantičarskih motiva po kojima su se
objekti umnogome isticali u odnosu na neposredno okruženje. Danas su isti u većoj
mjeri degradirani kako zbog procesa prirodnog propadanja koji nastaje kao
posljedica neodržavanja, tako i zbog neadekvatnih intervencija i naknadnih
dograđivanja od strane nekadašnjih/današnjih vlasnika.
Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Austrougarski period, Lukavac, Fabrika
sode, zgrada pekare, pošta, stara gradska jezgra,