STRES NA RADU KOD ZDRAVSTVENIH DJELATNIKA

Osnovni cilj ovog rada je spoznati koji su najčešći organizacijski stresori kod zdravstvenih djelatnika i utvrditi njihov intenzitet, odnosno utvrditi koji se organizacijski stresori prema provedenim istraživanjima ističu kao najviše stresni, a koji se, s druge strane, izdvajaju kao najmanje stresni, a potom utvrditi i razlike u intenzitetu doživljaja stresa u odnosu na njihova sociodemografska obilježja. Istraživanje je obuhvatilo zdravstvene djelatnike, budući da je pojava stresa na radu, zbog prirode samog posla, posebice izražena upravo kod zaposlenika u toj djelatnosti (zaštita zdravlja i ljudskih života). Istu situaciju različiti pojedinci neće doživljavati jednako stresnom. Dakle, ista situacija, akcija ili zbivanje jednom zaposleniku može izazivati negativan stres, a kod nekog drugog zaposlenika može biti percipirana kao pozitivan poticaj. Upravljanje stresom na radu moguće je promatrati sa stajališta zaposlenika - na individualnoj razini, ali i sa stajališta menadžmenta - na razini organizacije. Osim što ostavlja posljedice na samog zaposlenika, stres na radu ostavlja izuzetno bitne posljedice i na samu organizaciju, kao što su: problem procesa organiziranja te povećanih troškova, zbog čega se upravljanje stresom izdvaja kao jedna od bitnih vještina menadžera. Najčešći stresori kod ispitanika izabranih zdravstvenih ustanova obuhvaćaju stresne čimbenike iz skupine Organizacija radnog mjesta i financijska pitanja, a potom iz skupine Profesionalni i intelektualni zahtjevi posla. Najmanje stresni organizacijski čimbenici pripadaju skupini Sukob i komunikacije na poslu.