Kakvo Izborno zakonodavstvo vodi BiH u društvo evropskih naroda?

Koliko god politička demokracija nije idealnotipsko rješenje za ostvarenje principa društvene pravde i jednakosti, na današnjemu stupnju razvoja ona znači najmanje odstupanje od tih principa. Nažalost, unutar nje su mnoga rješenja koja znače, manje ili više očigledan odmak i od onoga što politička demokracija može dosegnuti. Bosanskohercegovačko iskustvo, utemeljeno na Izbornom zakonu iz 2001. godine, u prilog tome najzornije svjedoči. Jer nedorečenosti, koje su u njemu i više nego evidentne, su 20 godina njegova funkcioniranja bile razlogom za nezadovoljstvo gotovo svih aktera u bosanskohercegovačkoj političkoj areni. Stoga se od prvog dana njegova života mogu pratiti i kritike na veliki dio, u njemu ugrađenih rješenja pri čemu se i zakon nerijetko optužuje kao uzrok individualne i kolektivne neravnopravnosti bosanskohercegovačkih građana i naroda, ali i zahtjevi da se zakon mijenja kako bi se eliminirali uzroci nejednakosti, neravnopravnosti, disfunkcionalnosti državnih i inih institucija itd. Pitanje je, međutim, koji smjer i pravac promjena u izbornomu zakonodavstvu tim zahtjevima i eliminaciji apostrofiranih uzroka mogu udovoljiti? U ovom radu su ponuđeni neki od principa koji bi na tom tragu mogli biti.