Praksa vjere u gradu danas i sutra

Abstract

Kršćanska vjera svoju opstojnost ne duguje niti jednoj ljudskoj kulturi budući da proizlazi iz vrhunaravnih izvora. No, dobro je poznata činjenica da ona za svoje konkretno ostvarivanje uvijek ima potrebu za izražajnim formama kulturnog reda. Te su forme, također uvijek, na različite načine uvjetovane konkretnim oblicima, okvirima i elementima ljudskog suživota i organizacije, među kojima se ističe grad. Prema više nego jasnim i mnogobrojnim socio-demogarfskim pokazateljima, grad je, u različitim intenzitetima i oblicima, već stoljećima i desetljećima posebna meta tolikih milijuna ljudi koji upravo u njemu nastoje ostvariti svoju želju za osmišljenim i sretnim životom. Drugim riječima, grad je već duže vrijeme, a danas posebno, u ekspanziji. Ona u mnogome utječe i na suvremene načine življenja vjere u gradu. Ovaj rad posvećen je temi teološko-pastoralnog razlučivanja današnjeg stanja prakse vjere u gradu u hrvatskim i njemu kulturalno bližim europskim gradskim sredinama, kao i teološko-praktičnom ukazivanju na oznake trendova vezanih za to područje koji će očito biti aktualni u budućnosti. Budući da pitanje konkretnog ostvarivanja kršćanske vjere u tim okvirima nipošto nije marginalno društveno pitanje, ono po sebi zahtjeva što sustavniji pristup, osobito pod vidom teološkog proučavanja uvjetovanosti življenja vjere u kulturalnim promjenama grada. Stoga se ovdje naglasak stavlja na povezivanje elemenata vjere i određenih novijih kulturalnih formi s ciljem traženja mogućih rješenja koja će u budućnosti pomoći oko što kvalitetnijeg susreta ljudskih kultura i vjere u gradu