KOLEKTIVNO OSIGURANJE RADNIKA OD NESRETNOG SLUČAJA

Abstract

Otvorena pitanja u pogledu pravne prirode ugovora osiguranja od nesretnog slučaja ponajviše se manifestiraju unutar vrste kolektivnog osiguranja radnika od nesretnog slučaja, što je centralni predmet istraživanja autora u ovom radu. Razlog tomu je što se prema propisima pozitivnog obveznog prava ugovor o osiguranju od nesretnog slučaja svrstava u ugovore osiguranja osoba s dogmatski svotnim karakterom, dok, s druge strane, svakodnevna praksa i potrebe ugovornih strana koje se takvim ugovorom zadovoljavaju, nerijetko bivaju ograničeni karakteristikama svotnih osiguranja. Istodobno, ugovor kolektivnog osiguranja radnika od nesretnog slučaja, samostalni je izuzetak od svih ostalih ugovora osiguranja od nesretnog slučaja, a sa druge strane je kontradiktoran i unutar samog sebe. Iako po širini posljedica koje pokriva bliži je ugovorima osiguranja života, ipak po širini spektra i karakteru naknada koje se danas u praksi ugovaraju ali i temelju samog odnosa, izračunu premije za rizik koji se preuzima ugovorom, bliži je imovinskim osiguranjima s odštetnim karakterom. Istovremeno i neadekvatnost postojećeg normativnog rješenja ugovora u zakonu o obveznim odnosima, koje je nastalo u jednom sasvim drugom društveno vrijednosnom pravnom poretku, i koje je danas s aspekta statusnog prava osiguranja neprimjenjivo, i dalje vrši snažne implikacije na privatno pravni odnos ugovora osiguranja od nesretnog slučaja stvarajući time pravnu nesigurnost za obje ugovorne strane.