Domobranska časnička elita kao sustvarateljica vojnoga nazivlja

Abstract

U radu se propituju dosadašnje znanstvene spoznaje o početcima službene izgradnje hrvatskoga vojnog nazivlja iz druge polovice 19. stoljeća, u prvome redu o jedinstvenosti uloge Bogoslava Šuleka kao njegova utemeljitelja. Istraživanjem primarnih izvora dokazuje se da Šulek, premda stožerna figura vojnoterminografskih nastojanja, nije bio jedini stvaratelj hrvatske vojne riječi. Proučavanjem arhivske građe u Zagrebu i Beču na vidjelo izlazi niz autora, koji su u jeku ustrojavanja domobranstva prevodili vojne priručnike na hrvatski jezik. Štoviše, uz brojne naslove vojnostručne literature, objavili su i dva pionirska vojnojezična priručnika. Autori su redom pripadali domobranskom časničkom predavačkom kadru, tako da je Šulek među njima bio jedina nevojna osoba. Nova konfiguracija zaslužnikâ izgradnje hrvatskoga vojnog nazivlja otkriva da su se neki važni naslovi dosad pogrešno pripisivali Šuleku, no i upućuje na nove spoznaje o opsegu Šulekova opusa te dostupnosti njegovih naslova. Usporedbom časničkih prijevoda s onima Bogoslava Šuleka upotpunjuje se mozaik jezične koncepcije izgradnje hrvatskoga vojnog nazivlja.