Isus i mudrost u sinoptičkim evanđeljima s osobitim osvrtom na evanđeoska pozivanja na starozavjetnu mudrost

Abstract

Rad se najprije bavi uporabom imenice ... u sinoptičkim evanđeljima te pokazuje da se u Markovu evanđelju pojavljuje jedanput, u Matejevu triput, a u Lukinu čak šest puta. Naravno da samo pojavljivanje imenice ... ne ukazuje na utjecaj starozavjetne mudrosne književnosti, no ti statistički pokazatelji ostaju uvod za dublje proučavanje mudrosnih mjesta u pojedinim evanđeljima. Stoga je u prvom dijelu ovog rada posebna pozornost posvećena upravo onim mjestima u kojima se pojavljuje imenica ... te se vidi da Marko ne pokazuje veće zanimanje za tu imenicu i njezin semantički krug, da Luka govori o Isusu kao o učitelju i posredniku mudrosti, a samo se kod Mateja već na toj razini uviđa poistovjećivanje Isusa s Mudrošću. U drugom dijelu rada ispitani su tekstovi sinoptičkih evanđelja u kojima se mogu prepoznati aluzije na mudrosnu književnost Starog zavjeta ili implicitni citati te književnosti. Došlo se do sličnih zaključaka: Marko nije zainteresiran za ideju mudrosti, Luka i ovdje stavlja naglasak na Isusovu posredničku ulogu u odnosu na mudrost, a Matej poistovjećuje Isusa s poosobljenom Mudrošću.