{"title":"Apofastičke konstrukcije u hrvatskom jeziku na razmeđu retorike i sintakse","authors":"Tanja Gradečak, Barbara Kružić, Alma Vančura","doi":"10.31724/rihjj.45.2.10","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Analizom mnogih retoričkih\nsredstava može se utvrditi kako je njihova učinkovitost utemeljena na suglasju\nviše jezičnih razina, od fonološke do sintaktičke i da se upravo u njihovoj\nkonstrukcijskoj simboličkoj strukturi, u smislu Langackera (1987), koja\npovezuje fonološku i značenjsku razinu može naći razlog njihovoj univerzalnosti\ni uporabnoj vrijednosti otpornoj na protok vremena. Jedna od retoričkih figura\nkoja se analizom političkog i javnog diskursa općenito pojavila kao vrlo uspješna\nu svojoj retoričkoj funkciji uvjeravanja jest i apofaza ili pretericija (Škarić\n2008) jer u formi negacije sadržaja zapravo privlači pozornost slušatelja i\nstvara koncept koji se, na prvi pogled, želi negirati. Apofastičke se strukture\nnajčešće rabe u svrhu difamacije ili neizravne pohvale osoba ili pojava i\noslanjaju se na izazivanje zanimanja slušatelja stvaranjem određenih očekivanja\nna temelju naočigled negiranog sadržaja.\nKorpusna analiza tipičnih apofastičkih\nkonstrukcija u hrvatskom jeziku na primjerima iz političkog i medijskog\ndiskursa u korpusu hrWaC pokazala je da se npr. zavisne objektne rečenice nakon\nglagola govorenja vrlo često rabe kao metoda uvođenja određenog pojma ili sadržaja\nkoji se, površinski gledano, želi negirati suprotnim ili isključnim rečenicama.\nTako se pretragom korpusa na slučajnom odabiru 100 rečenica s konstrukcijom Ne želim reći da…, ali/nego/no… utvrdilo da je čak 26 % primjera imalo tipičnu apofastičku\nfunkciju uvođenja određenih tvrdnji zaobilaznim putem, tj. njihovom negacijom: Pritom ne želim reći da ona laže, nego samo to da imamo isključivo\nnjezinu stranu priče. Polazeći od\nkonstrukcijske naravi jezičnih izraza, u radu ćemo detaljno analizirati tipičnu\nsintaktičku strukturu apofastičkih konstrukcija s fokusom na pretericijske\nprimjere i ulogu složenih rečenica u stvaranju željenih retoričkih i\nkognitivnih učinaka.","PeriodicalId":51986,"journal":{"name":"Rasprave","volume":"101 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.1000,"publicationDate":"2019-12-13","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Rasprave","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.31724/rihjj.45.2.10","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"0","JCRName":"LANGUAGE & LINGUISTICS","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Analizom mnogih retoričkih
sredstava može se utvrditi kako je njihova učinkovitost utemeljena na suglasju
više jezičnih razina, od fonološke do sintaktičke i da se upravo u njihovoj
konstrukcijskoj simboličkoj strukturi, u smislu Langackera (1987), koja
povezuje fonološku i značenjsku razinu može naći razlog njihovoj univerzalnosti
i uporabnoj vrijednosti otpornoj na protok vremena. Jedna od retoričkih figura
koja se analizom političkog i javnog diskursa općenito pojavila kao vrlo uspješna
u svojoj retoričkoj funkciji uvjeravanja jest i apofaza ili pretericija (Škarić
2008) jer u formi negacije sadržaja zapravo privlači pozornost slušatelja i
stvara koncept koji se, na prvi pogled, želi negirati. Apofastičke se strukture
najčešće rabe u svrhu difamacije ili neizravne pohvale osoba ili pojava i
oslanjaju se na izazivanje zanimanja slušatelja stvaranjem određenih očekivanja
na temelju naočigled negiranog sadržaja.
Korpusna analiza tipičnih apofastičkih
konstrukcija u hrvatskom jeziku na primjerima iz političkog i medijskog
diskursa u korpusu hrWaC pokazala je da se npr. zavisne objektne rečenice nakon
glagola govorenja vrlo često rabe kao metoda uvođenja određenog pojma ili sadržaja
koji se, površinski gledano, želi negirati suprotnim ili isključnim rečenicama.
Tako se pretragom korpusa na slučajnom odabiru 100 rečenica s konstrukcijom Ne želim reći da…, ali/nego/no… utvrdilo da je čak 26 % primjera imalo tipičnu apofastičku
funkciju uvođenja određenih tvrdnji zaobilaznim putem, tj. njihovom negacijom: Pritom ne želim reći da ona laže, nego samo to da imamo isključivo
njezinu stranu priče. Polazeći od
konstrukcijske naravi jezičnih izraza, u radu ćemo detaljno analizirati tipičnu
sintaktičku strukturu apofastičkih konstrukcija s fokusom na pretericijske
primjere i ulogu složenih rečenica u stvaranju željenih retoričkih i
kognitivnih učinaka.