Syntax in Ignjat Alojzije’s and Andrija Torkvat Brlić’s Grammar Books

Abstract

U radu se prikazuje i uspoređuje opis sintaktičke razine hrvatskoga jezika u gramatikama brodskih jezikoslovaca, i to u Grammatik der Illyrischen Sprache (1833.) Ignjata Alojzija Brlića te u istoimenoj gramatici njegova sina Andrije Torkvata Brlića (1854.). Kako je 1836. objelodanjena Osnova slovnice slavjanske narěčja ilirskoga Vjekoslava Babukića, prva općehrvatska gramatika koja je pedesetak godina bila temeljem jezične norme, gramatika I. A. Brlića nije imala značajniju praktičnu primjenu. Sličnu je sudbinu doživjela i gramatika A. T. Brlića (koju danas gotovo svi jezikoslovci navode tek kao bibliografski podatak), objavljena iste godine kao i Babukićeva Ilirska slovnica, koja je pak bila prvi pokušaj cjelovite znanstvene gramatike u Hrvata. U radu je primijenjena komparativno-kontrastivna metoda analize sintaktičkih opisa. Iako mlađi Brlić svoju gramatiku piše u jeku preporodnoga pokreta, ona u mnogočemu ostaje bliska dopreporodnim gramatikama – u koje se svrstava i gramatika I. A. Brlića. U prilog tomu ide i činjenica da je gramatika namijenjena njemačkim vojnicima za učenje hrvatskoga jezika, stoga je pisana njemačkim jezikom, a primjeri su dani na hrvatskom i njemačkom jeziku. Sintaktički opisi u njoj, baš kao i u starijega Brlića, ostaju na razini sintagme i sintakse padeža.