{"title":"Mudrost odozgo","authors":"Stipe Kljajić","doi":"10.53745/bs.91.2.9","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Jakovljeva poslanica na dvama mjestima govori o mudrosti, u 1,5 i 3,3 -18, pri čemu je drugo mjesto svojevrsni traktat o mudrosti, premda je i cijeli taj novozavjetni spis protkan mudrosnim elementima. Autor nastoji, služeći se ponajprije retorikom i semantičkom analizom, istražiti upravo ta dva mjesta Jakovljeve poslanice da bi se rasvijetlilo Jakovljevo poimanje mudrosti, odnosno da bi se približilo odgovorima - to je mudrost za pisca Jakovljeve poslanice, drugim riječima odakle ona, za njega, dolazi, u čemu se sastoji i čemu služi. Stoga prvo poglavlje tematizira mudrost kao Božji dar (Jak 1,5): mudrost je bitno povezana s kušnjama i vjerom, o čemu govori uvodni dio poslanice (1,2 -12), i potrebno ju je od Boga tražiti s vjerom i bez kolebanja (1,5 -8). Premda nije sasvim očita, povezanost između kušnji, postojanosti i savršenosti u vjeri (1,2 -4) i iskanja mudrosti od Boga (1,5 -8) nije samo literarna nego i supstancijalna: kao i u kušnjama i težnji k savršenosti valja ustrajavati, bez kolebanja i dvoumljenja, u iskanju mudrosti od Boga, pri čemu je iskanje u trajnom iskušenju da se (u)misli kako se mudrost već postigla. Komu nedostaje mudrosti, a to je svatko, mora je tražiti od Boga - jedinog izvora istinske mudrosti - i on će mu je, ako ga traži s povjerenjem, odnosno bez dvoumljenja, dati jer Bog »daje svima velikodušno i ne prigovarajući« (1,5). U drugom poglavlju autor analizira Jakovljev traktat o mudrosti (Jak 3,13 -18), odnosno njegovo suptilno diferenciranje mudrosti odozgo i mudrosti odozdo. Kriteriji mudrosti te precizan opis svojstava prave (odozgo) i lažne (odozdo) mudrosti jasno ukazuju na to što je mudrost za Jakova, u čemu se ona sastoji i nadasve čemu služi, odnosno zbog čega je toliko važna za skladan život kršćanske zajednice, tj. za pravednost i mir. U analizi se posebna pozornost posvećuje neobičnim i ponekad nejasnim jezičnim izričajima kojima Jakovljeva poslanica opisuje te dvije međusobno suprotstavljene mudrosti - pri čemu mudrost odozdo i nije prava nego pseudomudrost - u svrhu rasvjetljavanja Jakovljeva govora o mudrosti koji po svojoj važnosti dobrano nadilazi njegovo djelo.","PeriodicalId":53889,"journal":{"name":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1000,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Bogoslovska Smotra-Ephemerides Theologicae Zagrabienses","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.53745/bs.91.2.9","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"0","JCRName":"RELIGION","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Jakovljeva poslanica na dvama mjestima govori o mudrosti, u 1,5 i 3,3 -18, pri čemu je drugo mjesto svojevrsni traktat o mudrosti, premda je i cijeli taj novozavjetni spis protkan mudrosnim elementima. Autor nastoji, služeći se ponajprije retorikom i semantičkom analizom, istražiti upravo ta dva mjesta Jakovljeve poslanice da bi se rasvijetlilo Jakovljevo poimanje mudrosti, odnosno da bi se približilo odgovorima - to je mudrost za pisca Jakovljeve poslanice, drugim riječima odakle ona, za njega, dolazi, u čemu se sastoji i čemu služi. Stoga prvo poglavlje tematizira mudrost kao Božji dar (Jak 1,5): mudrost je bitno povezana s kušnjama i vjerom, o čemu govori uvodni dio poslanice (1,2 -12), i potrebno ju je od Boga tražiti s vjerom i bez kolebanja (1,5 -8). Premda nije sasvim očita, povezanost između kušnji, postojanosti i savršenosti u vjeri (1,2 -4) i iskanja mudrosti od Boga (1,5 -8) nije samo literarna nego i supstancijalna: kao i u kušnjama i težnji k savršenosti valja ustrajavati, bez kolebanja i dvoumljenja, u iskanju mudrosti od Boga, pri čemu je iskanje u trajnom iskušenju da se (u)misli kako se mudrost već postigla. Komu nedostaje mudrosti, a to je svatko, mora je tražiti od Boga - jedinog izvora istinske mudrosti - i on će mu je, ako ga traži s povjerenjem, odnosno bez dvoumljenja, dati jer Bog »daje svima velikodušno i ne prigovarajući« (1,5). U drugom poglavlju autor analizira Jakovljev traktat o mudrosti (Jak 3,13 -18), odnosno njegovo suptilno diferenciranje mudrosti odozgo i mudrosti odozdo. Kriteriji mudrosti te precizan opis svojstava prave (odozgo) i lažne (odozdo) mudrosti jasno ukazuju na to što je mudrost za Jakova, u čemu se ona sastoji i nadasve čemu služi, odnosno zbog čega je toliko važna za skladan život kršćanske zajednice, tj. za pravednost i mir. U analizi se posebna pozornost posvećuje neobičnim i ponekad nejasnim jezičnim izričajima kojima Jakovljeva poslanica opisuje te dvije međusobno suprotstavljene mudrosti - pri čemu mudrost odozdo i nije prava nego pseudomudrost - u svrhu rasvjetljavanja Jakovljeva govora o mudrosti koji po svojoj važnosti dobrano nadilazi njegovo djelo.