Interpretativne aporije bosanskohercegovačke historiografije

Abstract

Na dosadašnjim konferencijama u Sarajevu o BiH u historiografiji, uz case studies, prisutna je i tema interpretiranja BiH kao jedne cjeline. Pri tome se interpretacije bošnjačke, hrvatske i srpske historiografije međusobno toliko razlikuju da predstavljaju prave interpretativne aporije, posebno kada je u pitanju kontinuitet sa srednjim vijekom. Pripadnici bošnjačke historiografske tradicije rado govore o BiH kao državi i historijskom identitetu BiH u jednini, više posvećuju pozornosti onome što smatraju zajedničkim za cjelokupno bh. pučanstvo, a međusobne razlike pokušavaju interpretirati kao sekundarne, odnosno manje relevantne pojave. U srpskom nacionalnom narativu BiH nije cjelina za sebe nego samo dio srpskog političkog i kulturološkog prostora odnosno samo jedna od srpskih zemalja. Slično je BiH pozicionirana i u hrvatskom nacionalnom narativu, dakako s hrvatskim političkim i kulturološkim predznakom. Uz to treba primijetiti da je hrvatski narativ pod udarom povijesnih zbivanja izgubio na rezolutnosti u proglašavanju BiH hrvatskom zemljom i da je u historiografiji bosanskih franjevaca prisutna svijest o dvojnosti identiteta bh. Hrvata, naime svijest o BiH kao vlastitoj izvornoj domovini i svijest o istodobnoj pripadnosti hrvatskoj kulturi. Da bi se prevladale te aporije i otvorio put prema historiografskom znanstvenom diskursu u svom prilogu autor naglašava potrebu sustavnog istraživanja bosanskoga srednjovjekovlja i uspoređivanje bosanske srednjovjekovne paradigme s osmanskom paradigmom na institucionalnoj, demografskoj i kulturološkoj razini. Dosadašnji istraživački pristupi još su uvijek parcijalni a interpretacije opterećene pretjeranim spekulacijama.