Ivanov proslov u svjetlu starozavjetne poosobljene mudrosti (Pos 1,1)

Abstract

Premda je dobro poznat, Proslov Ivanova evanđelja uvijek je iznova izazov mnogim istraživačima. U ovom radu promatra se Proslov u kontekstu cijelog četvrtog evanđelja, ali ponajprije kao jedna zasebna cjelina. Rad se sastoji od četiriju poglavlja koje postupno otkrivaju ulogu Logosa u Proslovu u usporedbi s mudrosnim tekstovima Starog zavjeta. Ivanov «...» može biti eho - aluzija na Knjigu Postanka koja počinje s istom frazom (berišit). Kod Ivana taj se početak povezuje s prvim danom u tjednu, kao danom novog stvaranja čiju ideju razvija u svojem evanđelju. Ivan oblikuje postojeći himan i prilagođava ga svojem djelu kako bi pokazao razliku između Mudrosti i Logosa. No, s druge strane, mudrosni tekstovi ukazuju na funkciju poosobljene Mudrosti koju nadvisuje Logos, odnosno Isus Krist. Logos nadilazi stvorenje jer je on Bog. Logos je utjelovljena Riječ (usp. Iv 1,14), kako je to proročki prikazao Sirah (24,8) i ostali mudrosni tekstovi.