Od Riœurove biblijske hermeneutike prema tjelesnoj hermeneutici

Abstract

Paul Ricoeur je svojom fenomenološkom hermeneutikom izvršio značajan utjecaj na biblijsku egzegezu. U radu se stoga prvo analizira njegova studija Biblical Hermeneutics (1975.) u kojoj su egzemplificirane osnovne točke Ricoeurove hermeneutike i njezine primjene na biblijske tekstove. Iako se drži da je takva hermeneutika važan korektiv tzv. strukturalističke ideologije za koju autonomija teksta podrazumijeva potpuno dokidanje referencijalne dimenzije jezika, u članku se ističe da ona nije dostatna i da zanemaruje inkarnacijsku logiku. Stoga se sugerira da biblijska hermeneutika treba ne samo pisani tekst vratiti diskursu nego uputiti u Tijelo, koje nije puka interpretativna zajednica, već događanje »novog stvaranja«. Bivanjem u Tijelu »rađa« se jedna nova – tjelesna hermeneutika.