Silazni akcent izvan početnog sloga u bosanskom jeziku

Abstract

Standardni bosanski jezik pripada četveroakcenatskom novoštokavskom sistemu, od kojeg odstupa u prisutnosti silaznih akcenata u tuđicama, složenicama, genitivu jednine i akuzativu množine pojedinih riječi, neprenošenju akcenta na proklitiku, skraćenicama te dvosložnom refleksu jata. S obzirom na to da je uvjet da upotrebni oblik bude i normiran zapravo precizan opis kategorija, to se u ovom radu silaznom akcentu pristupa sistemski, tj. otkrivaju se moguće kategorije u kojima se silazni akcent javlja dosljedno izvan početnog sloga. Za konačno normiranje potrebno je ove kategorije ispitati na terenu, čime se ovaj rad neće baviti.Iz dosadašnjih istraživanja kao nedovoljno opisane izdvojile su se tuđice i silazni akcent u genitivu množine i vokativu jednine pojedinih riječi. S obzirom na to da se primjeri mogu grupisati prema sufiksima gotovo bez ostatka, a polazeći od teze da sufiksi mogu određivati akcenatsku sliku riječi, kategorije tuđica i riječi koje u genitivu množine i/li vokativu jednine imaju ili mogu imati silazni akcenat izvan početnog sloga kategorizirane su dakle prema sufiksima, koji su detaljno pobrojani. Korpus su činili opći rječnici bosanskog jezika, pa su date napomene i o trenutnom normativnom statusu pojedinih kategorija, od kojih su neke i normirane. Istraživanje je iznjedrilo i opći zaključak, a to je da se u bosanskom jeziku silazni akcenti izvan prvog sloga javljaju samo u trosložnim i višesložnim riječima.