Predromanika u Kaštelima – odnos arhitekture i skulpture

Abstract

Autor raščlanjuje pitanje stilskog vrednovanja ranosrednjovjekovne sakralne arhitekture na prostoru Kaštela i njezin odnos prema istodobnoj skulpturi, mahom kamenom crkvenom namještaju, u kontekstu predromaničkoga stila od 9. do 11. stoljeća. Na temelju analize arhitektonskih oblika dokazuje da u Kaštelima postoje u tom razdoblju dvije skupine crkava. Jedna, koju tvore adaptirane starokršćanske građevine, i druga, kojoj pripadaju izvorno novi predromanički oblici. Prva je skupina zastupljena na vladarskim posjedima (Bijaći – Sv. Marta, Sv. Vital, Putalj – Sv. Juraj i Sv. Nikola od Raduna) i nastala je u 9. stoljeću u završnoj fazi kristijanizacije, a druga pripada još jednoj obnovi tih istih crkava (Sv. Marta, Sv. Nikola) i jedinoj izvorno predromaničkoj crkvi u Kaštelima (Sv. Juraj od Raduna), koju je dala podići pobliže nepoznata rodovska zajednica, a koja je podignuta na samom kraju predromaničke epohe, anticipirajući i pojedine ranoromaničke elemente. Crkve na vladarskim posjedima su bez iznimke opremljene predromaničkim kamenim namještajem, za razliku od Sv. Jurja od Raduna, koja nema skulpture – bilo arhitektonske ili crkvenog namještaja u interijeru. Na osnovu iznesenih primjera, osvrće se i na društveni položaj i ulogu donatora tih crkava.