Un-learn, de-grow, un-war

IF 0.1 4区艺术学 0 ART

Zivot Umjetnosti Pub Date : 2019-07-01 DOI:10.31664/ZU.2019.104.12

Sonja Leboš

{"title":"Un-learn, de-grow, un-war","authors":"Sonja Leboš","doi":"10.31664/ZU.2019.104.12","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"života u epohi antropocena, ili pak kako bismo imaginirali život u postantropocenu, motivirani su dvama temeljnim pojmovima: degrowth i unlearn. Dok je prvi nedavno (i pomalo nespretno) preveden kao „odrast”, drugi pojam uvriježen je u hrvatskom jeziku: „odučiti”. Ti pojmovi koji označavaju zaustavljanje, pa i mogućnost reverzibilnosti nekog procesa, baza su za modus operandi koji treba pokrenuti kako bi se zaustavila bezumna trka za profitom, ukorijenjena u mitologijama o povezanosti rasta proizvodnje i bruto nacionalnog dohotka s neizbježnim rastom potrošnje fosilnih goriva te navodnim boljitkom svakog pojedinca koji pristaje na takvu trku. Dok voze svoja motorna vozila koja bezočno gutaju benzin na svoja udaljena radna mjesta, pripadnici globalne srednje klase i tehnokracije svjesno zanemaruju činjenicu da globalne biopolitike „operiraju kao strateška igra u kojoj je princip rata asimiliran u samu potku društveno-ekonomskih i kulturnih mreža biopolitičkih odnosa”.1 Takvi biopolitički odnosi uvjetuju stanje „krajolika koje podrazumijeva stalno pokretanje zemlje i ostalih prirodnih resursa u vojne svrhe”, 2 to je sam „etos rata”, 3 odnosno „poredak običaja, civilizacije, misli, koji afirmiše rat, ne samo kao sredstvo jedne politike, nego i kao konsupstancijalni cilj ispoljavanja suverenosti, koji jedini ima izuzetno pravo”.4 → • Armina Pilav, Un-war prostor, Galerija Greta, Zagreb, 25. veljače – 2. ožujka 2019. DOI: 10.31664/zu.2019.104.12","PeriodicalId":41082,"journal":{"name":"Zivot Umjetnosti","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1000,"publicationDate":"2019-07-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Zivot Umjetnosti","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.31664/ZU.2019.104.12","RegionNum":4,"RegionCategory":"艺术学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"0","JCRName":"ART","Score":null,"Total":0}

引用次数: 0

Abstract

života u epohi antropocena, ili pak kako bismo imaginirali život u postantropocenu, motivirani su dvama temeljnim pojmovima: degrowth i unlearn. Dok je prvi nedavno (i pomalo nespretno) preveden kao „odrast”, drugi pojam uvriježen je u hrvatskom jeziku: „odučiti”. Ti pojmovi koji označavaju zaustavljanje, pa i mogućnost reverzibilnosti nekog procesa, baza su za modus operandi koji treba pokrenuti kako bi se zaustavila bezumna trka za profitom, ukorijenjena u mitologijama o povezanosti rasta proizvodnje i bruto nacionalnog dohotka s neizbježnim rastom potrošnje fosilnih goriva te navodnim boljitkom svakog pojedinca koji pristaje na takvu trku. Dok voze svoja motorna vozila koja bezočno gutaju benzin na svoja udaljena radna mjesta, pripadnici globalne srednje klase i tehnokracije svjesno zanemaruju činjenicu da globalne biopolitike „operiraju kao strateška igra u kojoj je princip rata asimiliran u samu potku društveno-ekonomskih i kulturnih mreža biopolitičkih odnosa”.1 Takvi biopolitički odnosi uvjetuju stanje „krajolika koje podrazumijeva stalno pokretanje zemlje i ostalih prirodnih resursa u vojne svrhe”, 2 to je sam „etos rata”, 3 odnosno „poredak običaja, civilizacije, misli, koji afirmiše rat, ne samo kao sredstvo jedne politike, nego i kao konsupstancijalni cilj ispoljavanja suverenosti, koji jedini ima izuzetno pravo”.4 → • Armina Pilav, Un-war prostor, Galerija Greta, Zagreb, 25. veljače – 2. ožujka 2019. DOI: 10.31664/zu.2019.104.12

查看原文本刊更多论文

不学习，不成长，不战争

人类新世时期的生活，或者为了想象后超越时代的生活，是由两个基本概念驱动的：退化和未学习。Dok je prvi nedavno（i pomalo nespretno）preveden kao“odrast”，drugi pojam uvriježen je u hrvatskom jeziku：“odučiti”。这些停止的概念，以及一个过程可逆性的可能性，是基于一种停止有意义的利润竞赛的运作模式，基于生产增长和国民总收入与化石燃料消耗不可避免增长的神话，据称对每个同意这种竞赛的人来说都更好。当他们在偏远的工作场所驾驶吞噬汽油的机动车辆时，全球中产阶级和技术阶级成员意识到，全球生物政策“是一种战略游戏，在这种游戏中，战争原则在生物政治关系的社会、经济和文化网络中被同化”，2是“精神战争”，3或“确认战争的习俗、文明和思想的秩序，不仅是一项政策的手段，而且是解决主权的一贯目标，这是唯一的例外权利”。2月-2日2019年3月。DOI:10.31664/zu.2019.104.12

本文章由计算机程序翻译，如有差异，请以英文原文为准。

求助全文

约1分钟内获得全文求助全文

来源期刊

Zivot Umjetnosti ART-

CiteScore

0.10

自引率

0.00%

发文量