Pravo na odustanak od ugovora o osiguranju života

Abstract

Posljednjih nekoliko desetljeća neupitan je utjecaj potrošačkog acquisa na sve grane prava, pa tako i na pravo osiguranja. Određena autonomna rješenja direktiva iz područja potrošačkog prava preselila su se i u ugovorno pravo osiguranja, kao što su dužnost informiranja, savjetovanja i pravo na odustanak. Pravo na odustanak mehanizam je zaštite potrošača od ishitrenih i nepromišljenih odluka jer omogućava informiran izbor nakon što je ugovor zaključen. U tom je cilju po prvi put prihvaćeno u Drugoj direktivi o životnom osiguranju, a obuhvaća ga i Direktiva Solventnost II. Ugovori o osiguranju života pravno su složeni financijski proizvodi i mogu uključivati znatne dugoročne financijske obveze, stoga pravo na odustanak nalazi svoje opravdanje s pozicije ugovaratelja životnog osiguranja kao slabije ugovorne strane. U radu se daje prikaz prava na odustanak u Direktivi Solventnost II i presudama Suda EU-a. Autori kritički analiziraju pravo na odustanak u hrvatskom i bosanskohercegovačkom pravu osiguranja.