Naivnost vjere u apstrakciju pravnog poretka

Abstract

Iz perspektive političke teorije kakvu u Teologijsko-političkoj raspravi izlaže Benedikt de Spinoza, svrha je države kao pravnog poretka uspostavljanje trajnog stanja sigurnosti i očuvanje slobode građana, što pretpostavlja i instrumentalno-funkcijsku svrhovitost državnog aparata, koja se ogleda u sprezi zaštite i poslušnosti. Takva zakonodavna uspostava ima svoju stvarnu i apstraktnu dimenziju, pri čemu je u ideji potonja u službi prve. Problemi koji se u praksi javljaju kao izazovi pravnom poretku jesu izvanredna stanja koja na neposredan način suprotstavljaju sigurnost i slobodu te ih čine međusobno isključivima. U tom pogledu, pravno-politička misao potrebuje jasno i odjelito shvaćanje pojmova slobode i ropstva u podvrgavanju autonomnom zakonodavstvu uma.