Razvoj ljudskih kapaciteta i legitimnost državne intervencije

Abstract

Analiza polazi od Rawlsova stajališta da autonomne osobe u liberalnom društvu trebaju posjedovati dvije moralne moći – kapacitet koji se odnosi na smisao za pravdu te za formiranje, slijeđenje i reviziju koncepcije dobra. Politički ili neutralni liberalizam podržava opravdanost državne intervencije za poboljšanje prvog kapaciteta, ujedno proglašavajući utjecaj na drugi kapacitet nelegitimnim. Kritika ove pozicije izložena je kroz analizu stajališta Jonathana Quonga i Marthe Nussbaum, ukazujući na to da ona vode do dozvoljavanja iracionalnih i autoritarnih pozicija u obrazovanju, odnosno do zapostavljanja razvoja vrijednih kapaciteta. Premda institucionalni utjecaj može biti pristran i paternalistički, u pojedinim se slučajevima može ukazati na legitimnost institucionalne intervencije u osiguravanju uvjeta koji poboljšavaju sposobnost osoba da procjenjuju, preispituju i revidiraju vlastite koncepcije dobra.