{"title":"Formalna strana obrazovanja","authors":"G. Vranešević","doi":"10.21464/fi41407","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"U radu se izlaže formalni vidik obrazovnog procesa, koji suvremena pedagoška ideologija strukturno ne uzima u obzir. Pedagogija je kao trud za ostvarenje specifičnih ciljeva, kroz svoju formaciju, postala konstitutivna srž društvene realnosti. Na isti način na koji smo nesvjesno upleteni u ideološku realnost putem zajedničkih društvenih praksi, tako ostajemo slijepi i za formalni vidik savjesnih obrazovnih djelatnosti, bez obzira na njihovu aktualnost. Dok se trudimo razumom uspostaviti red, logiku i smisao, istovremeno ostvarujemo um koji ne rezultira odgovarajućim poznavanjem sadržaja, nego onime, što spoznajni subjekt ne zna. Um izniče kroz spoznavanje neuspješnog traganja za znanjem i istinom, pri čemu je formalni vidik pedagogije – upravo odraz tog neuspjeha. Zato istinska samorefleksija ne može biti ni ishodište, a ni cilj, nego se može ostvariti samo usputno – u procesu formiranja pojedinca. Tako se Hegelov doprinos pedagogiji ne ogledava u tome što nastupa kao nositelj istinskog znanja ili ijednog ispravnog načina poučavanja, nego u tome što svojom privrženošću umu podaruje to nereflektirano ideološko jedro suvremenog društvenog uređenja.","PeriodicalId":41987,"journal":{"name":"Filozofska Istrazivanja","volume":null,"pages":null},"PeriodicalIF":0.1000,"publicationDate":"2022-01-07","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"1","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Filozofska Istrazivanja","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.21464/fi41407","RegionNum":4,"RegionCategory":"哲学","ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"0","JCRName":"PHILOSOPHY","Score":null,"Total":0}
引用次数: 1
Abstract
U radu se izlaže formalni vidik obrazovnog procesa, koji suvremena pedagoška ideologija strukturno ne uzima u obzir. Pedagogija je kao trud za ostvarenje specifičnih ciljeva, kroz svoju formaciju, postala konstitutivna srž društvene realnosti. Na isti način na koji smo nesvjesno upleteni u ideološku realnost putem zajedničkih društvenih praksi, tako ostajemo slijepi i za formalni vidik savjesnih obrazovnih djelatnosti, bez obzira na njihovu aktualnost. Dok se trudimo razumom uspostaviti red, logiku i smisao, istovremeno ostvarujemo um koji ne rezultira odgovarajućim poznavanjem sadržaja, nego onime, što spoznajni subjekt ne zna. Um izniče kroz spoznavanje neuspješnog traganja za znanjem i istinom, pri čemu je formalni vidik pedagogije – upravo odraz tog neuspjeha. Zato istinska samorefleksija ne može biti ni ishodište, a ni cilj, nego se može ostvariti samo usputno – u procesu formiranja pojedinca. Tako se Hegelov doprinos pedagogiji ne ogledava u tome što nastupa kao nositelj istinskog znanja ili ijednog ispravnog načina poučavanja, nego u tome što svojom privrženošću umu podaruje to nereflektirano ideološko jedro suvremenog društvenog uređenja.