ZNAČAJ POVERENIKA ZA ZAŠTITU RAVNOPRAVNOSTI U SPREČAVANJU EFEKTA „STAKLENOG PLAFONA“ I DISKRIMINACIJE ŽENA U RADU I ZAPOŠLJAVANJU U REPUBLICI SRBIJI

Abstract

Efekat „staklenog plafona“ je diskriminatorska praksa zasnovana na polu kao ličnom svojstvu, koja je prvi put prepoznata u SAD početkom 1980-tih godina 20. veka. Ona stvara nejednakost i neravnopravnost između žena i muškaraca u oblastima rada i zapošljavanja i političkom angažmanu žena. U ovom radu, polazimo od istorijskog nastanka, razvoja i širenja ovog pojma u svetu i zadržavamo se na praćenju ovog efekta u oblasti rada i zapošljavanja. Zatim pokušavamo da kroz praksu Poverenika za zaštitu ravnopravnosti utvrdimo, da li je ova pojava u Republici Srbiji prepoznata i rasprostranjena, kao i u čemu je značaj Poverenika za zaštitu ravnopravnosti u njenom eliminisanju. Na kraju, pokušaćemo da utvrdimo, kroz studiju slučajeva sa kojima se suočio Poverenik za zaštitu ravnopravnosti u praksi, da li je ovaj akt polne diskriminiacije prepoznat kao diskriminatorska praksa u Republici Srbiji, kao i u kojoj meri su pojedine strateške parnice, kao i mišljenja i preporuke Poverenika uticale na to da „efekat staklenog plafona“ bude eliminisan na radu i u vezi sa radom i zapošljavanjem žena u Republici Srbiji.