{"title":"Kritička analiza normativnog okvira o gospodarenju otpadom u Zagrebu i Hrvatskoj","authors":"Ivan Perkov","doi":"10.17234/socekol.30.3.4","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Sustavi gospodarenja otpadom postaju jedna od ključnih komunalnih neuralgičnih točaka suvremenog društva, a problem posebno eskalira u velikim urbanim centrima. Otpad danas možemo povezati s nizom ekoloških i javnozdravstvenih rizika, a neadekvatno postupanje s otpadom može negativno utjecati na ostvarenje temeljnih ljudskih prava i ozbiljno narušiti kvalitetu života u društvu. Ovaj se rad fokusira na normativnu dimenziju sustava gospodarenja otpada u gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj. Rad se temelji na ideji da se univerzalno prihvaćene društvene vrijednosti prenose ili bi se trebale prenositi u društvene norme, a onda i u stanje na terenu. U radu se stoga analiziraju normativni akti koji tematiziraju otpad i reguliraju postupanje s njime. Korištena metoda je kvalitativna analiza sadržaja. Proučava se ukupno devet ključnih normativnih dokumenata na tri razine: Europska unija, Republika Hrvatska, Grad Zagreb. Dokumenti koji se analiziraju su osim različitih razina i različitog tipa: strategije, planovi, direktive i zakoni. Komparativnom analizom navedenih dokumenata došlo se do nekoliko relevantnih zaključaka. Prvo, zagrebački se i hrvatski normativni dokumenti deduciraju iz europskih, a u određenoj se mjeri i doslovno prepisuju. Daljnjom je analizom ustanovljeno i da hrvatski normativni okvir nije konzistentan. Zastarjela strategija i iz nje proizlazeći zakon ne uvažavaju najnovije europske trendove u pogledu kružnoga gospodarstva i održivog gospodarenja otpadom pa imamo svojevrsni hibridni, u realnosti, neodrživi model. Drugo, u nacionalnim i gradskim normativnim aktima prepoznat je deficit operativnih smjernica uključenja civilnih udruga, građana i ostalih relevantnih aktera u procese odlučivanja, a očita je i podzastupljenost inzistiranja na edukaciji građana o ovim temama, u odnosu na iskazano u europskim dokumentima.","PeriodicalId":35175,"journal":{"name":"Socijalna Ekologija","volume":"1 1","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2021-01-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Socijalna Ekologija","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.17234/socekol.30.3.4","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"Q4","JCRName":"Social Sciences","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Sustavi gospodarenja otpadom postaju jedna od ključnih komunalnih neuralgičnih točaka suvremenog društva, a problem posebno eskalira u velikim urbanim centrima. Otpad danas možemo povezati s nizom ekoloških i javnozdravstvenih rizika, a neadekvatno postupanje s otpadom može negativno utjecati na ostvarenje temeljnih ljudskih prava i ozbiljno narušiti kvalitetu života u društvu. Ovaj se rad fokusira na normativnu dimenziju sustava gospodarenja otpada u gradu Zagrebu i Republici Hrvatskoj. Rad se temelji na ideji da se univerzalno prihvaćene društvene vrijednosti prenose ili bi se trebale prenositi u društvene norme, a onda i u stanje na terenu. U radu se stoga analiziraju normativni akti koji tematiziraju otpad i reguliraju postupanje s njime. Korištena metoda je kvalitativna analiza sadržaja. Proučava se ukupno devet ključnih normativnih dokumenata na tri razine: Europska unija, Republika Hrvatska, Grad Zagreb. Dokumenti koji se analiziraju su osim različitih razina i različitog tipa: strategije, planovi, direktive i zakoni. Komparativnom analizom navedenih dokumenata došlo se do nekoliko relevantnih zaključaka. Prvo, zagrebački se i hrvatski normativni dokumenti deduciraju iz europskih, a u određenoj se mjeri i doslovno prepisuju. Daljnjom je analizom ustanovljeno i da hrvatski normativni okvir nije konzistentan. Zastarjela strategija i iz nje proizlazeći zakon ne uvažavaju najnovije europske trendove u pogledu kružnoga gospodarstva i održivog gospodarenja otpadom pa imamo svojevrsni hibridni, u realnosti, neodrživi model. Drugo, u nacionalnim i gradskim normativnim aktima prepoznat je deficit operativnih smjernica uključenja civilnih udruga, građana i ostalih relevantnih aktera u procese odlučivanja, a očita je i podzastupljenost inzistiranja na edukaciji građana o ovim temama, u odnosu na iskazano u europskim dokumentima.