Leksik Ivančićeva zbornika

Abstract

Predmet je ovoga rada leksik Ivanciceva zbornika, hrvatskoglagoljskoga rukopisa razlicitoga religiozno moralnog sadržaja iz 14.–15. stoljeca, a dobio je ime po franjevcu trecoredcu glagoljasu Stjepanu Ivancicu koji ga je pronasao u trecoredskom samostanu Sv. Marije na Glavotoku. Hrvatskoglagoljski su zbornici kodeksi koji predstavljaju neprekinutu crtu hrvatskoga književnojezicnoga kontinuiteta jer su pisani mjesavinom crkvenoslavenskoga i hrvatskoga jezika. Stoga je svaki od njih potrebno detaljno opisati na svim jezicnim razinama. Osnovna je karakteristika Ivanciceva zbornika jezicna sarolikost sto posebice dolazi do izražaja na leksickoj razini. Neki su dijelovi pisani arhaicnijim jezikom te sadrže vise crkvenoslavenskih leksema, a drugi su pomlađeni kroatizmima, cakavskim nesto manje kajkavskim leksemima. U radu se nastoji odgovoriti na pitanje kakav je omjer crkvenoslavenskih i hrvatskih leksema u pojedinim tekstovima Ivanciceva zbornika. Posebice se obraca pozornost na unosenje kajkavizama, tj. jesu li oni u svim dijelovima rukopisa ravnomjerno raspoređeni.