Potencijal političkih serija „kvalitetne televizije“ na primjeru serije „Novine“

Abstract

U okviru teorije narativne persuazije nastoji se istraživanjima publike ustanoviti koji čimbenici, proizišli iz određenih odlika fikcionalne priče, osnažuju potencijal utjecaja te priče na vjerovanja, stavove ili postupke (njezin „persuazivni potencijal“). Političke serije „kvalitetne televizije“ postaju sve značajniji sukreator političke kulture pa nam je namjera bila u okviru teorije narativne persuazije ispitati persuazivni potencijal ove skupine serija. Cilj istraživanja bio je analizirati istaknutosti i povezanosti pet persuazivnih čimbenika koji nisu do sada zajedno promatrani u istraživanjima persuazije putem serija. To su: percipirani realizam, identifikacija, emocionalna uključenost, evaluacija priče i zainteresiranost (do sada slabije istraživana). U Hrvatskoj smo proveli kvantitativno anketno istraživanje metodom grude snijega. Kao stimulus poslužila nam je serija „Novine“. Od ukupno 522 ispitanika, 309 ispitanika je gledalo „Novine“ i sudjelovalo u glavnom istraživanju persuazivnih čimbenika. Ostale smo sudionike, u cilju pomoćnog istraživanja, ispitivali o razlozima negledanja serije. Rezultati glavnog istraživanja pokazuju izraženost svih persuazivnih čimbenika te snažne i umjerene pozitivne povezanosti među njima. Time ukazuju na visoko izražen persuazivni potencijal političkih serija „kvalitetne televizije“. Istraživanje je proširilo ranije uvide o istaknutosti i povezanosti elementa zainteresiranosti za priču i elementa pozitivne evaluacije priče. Interes za priču i njezina evaluacija snažno su međusobno pozitivno povezani i duboko afektivne prirode. Rezultati sugeriraju i da su gledateljeva zainteresiranost za priču i pozitivan dojam o njoj usko pozitivno povezani s drugim persuazivnim čimbenicima. Vezano za njihovu povezanost s percipiranim realizmom priče, uočena je nešto slabija povezanost s vanjskim nego s unutarnjim realizmom. Narativne strategije i dramaturška snaga same serije stoga će biti od nešto veće važnosti za njihovo osnaživanje, nego li prepoznavanje činjenične vanjske sličnosti sa stvarnim svijetom. Manje od polovice ispitanika „Novine“ je pratilo isključivo tijekom emitiranja na linearnoj televiziji. To sugerira da rejtinzi linearnih emitiranja ne odražavaju masovnost prijema serije u Hrvatskoj.