Isusova ostavljenost na križu i kršćansko razumijevanje Boga kao trojstvenoga zajedništva

Abstract

Isusova objava Boga kao trojstvenoga zajedništva u ovom je radu promišljana polazeći od njegove osamljenosti i razdvojenosti od Oca u trenutku smrti na križu, izražene vapajem »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« (Mk 15,34; Mt 27,46). Prvi dio rada donosi kritičku egzegezu navedenih redaka u grčkom izvorniku, te istovremeno kao opravdano otvara pitanje može li se stvarna Isusova napuštenost od nebeskoga Oca razumjeti i kao bitna kritika kršćanskoga nauka o Bogu kao neraskidivom zajedništvu ljubavi. Stoga su u drugom dijelu dobiveni egzegetski rezultati uspoređeni s kršćanskim trinitarnim naukom, i to kroz prikaz trinitarno–teoloških doprinosa Moltmanna i Balthasara. U trećem se dijelu kroz pneumatološku dimenziju i soteriološko usmjerenje trinitarnoga nauka ukazuje na istinski trinitarno–teološki potencijal Isusove realne osamljenosti u smrti na križu i mogućnost novoga tumačenja Boga kao ljubavi.