The Impact of Physical Activities on Social Inclusion of Elderly People in Montenegro

Abstract

Introduction U kojem god dijelu svijeta da se se zateknemo, primijetićemo da ni u jednom društvu ne vlada potpuna ravnopravnost, premda se teži tom idealu koji se temelji na poboljšanju i prilagođavanju. Da bi se omogućilo ostvarivanje slobode, jednakosti, bratstva, preduzima se sve što je moguće da svi članovi društva budu podjednako uključeni u funkcionisanje društvene zajednice. To jest, teži se stvaranju mogućnosti i kapaciteta da svi potpuno i produktivno učestvuju u ekonomskom, društvenom i kulturnom životu, te da svi uživaju životni standard, odnosno blagostanje koje se smatra normalnim u razvijenim društvenim zajednicama (Commission of the European Comunities, 2000). Međutim, smatra se da oko 11% odrasle populacije nije dovoljno integrisano u sisteme funkcionisanja društvene zajednice, tj. da nije socijalno uključeno (Jehoel-Gijsbers & Vrooman, 2007), što cjelokupnu društvenu zajednicu unazađuje. Nekad su razlozi nedovoljne društvene uključenosti nezaposlenost, neosposobljenost, niski prihodi, neadekvatni uslovi života, slabije zdravstveno stanje, visoka stopa kriminala i narušeni odnosi u porodici (Social Exclusion Unit, 2001). S druge strane, Davidson, Stayner, Nickou, Styron, & Chinman (2001) smatraju da je društveno uključivanje povezano sa prijateljstvom, osjećajem lične vrijednosti i optimizmom, što nas navodi na zaključak da čovjek ne može biti smatran društveno uključenim ukoliko u određenom stepenu nije sposoban ostvariti iskustvo prijateljstva, obavljati korisne i smislene aktivnosti u društvu i nadati se još boljoj budućnosti. Kako bi se ovaj problem riješio neophodno je sprovesti mjere sprječavanja, ali takođe je potrebno djelovati kako bi se pomoglo onima koji su već isključeni, jer stvaranje puta natrag u društvo osnova je novog pristupa (Social Exclusion Unit, 2001). Aktivacija ljudi u bilo koji vid aktivnosti i saradnje omogućava oporavak od mentalnih problema, jača mentalno zdravlje i povećava mentalnu čvrstinu (Wilson & Seckter, 2015). Potencijal sporta za poboljšanje svih ovih dimenzija prema rezultatima prethodnih studija je veliki (Biddle & Asare, 2011; Mašanović, Popović, Bjelica, Vukotić, & Zorić, 2018; Masanovic, Popovic, & Vukotic, 2019; Popovic, Bjelica, Masanovic, & Gardasevic, 2019), pa ga zbog toga moramo iskoristiti. Aktivna osoba ima manje mogućnosti da misli o negativnim aspektima života pa ne može biti društveno isključena, jer Abstract