Djeca iz splitskoga nahodišta 1877.–1892.

Abstract

Nahodišta su bile institucije koje su privremeno brinule za napuštenu djecu do njihova udomljavanja. U radu su obrađeni podatci o nahodima koji su upisani u splitsku Knjigu nahoda od 1877. do 1892. godine. Provedena je analiza štićenika prema stupnju poznatosti identiteta i načinu njihova zaprimanja u instituciju. Uspoređena je smrtnost nahoda s hrvatskim prosjekom smrtnosti djece u drugoj polovici 19. stoljeća. Prikazani su statistički podatci o zaprimanjima i udomljavanjima po godinama u navedenom razdoblju.