Federativna Jugoslavija i njezini jezici

Q4 Arts and Humanities

Studia Slavica Academiae Scientiarum Hungaricae Pub Date : 2022-10-04 DOI:10.1556/060.2022.00026

Krešimir Mićanović

{"title":"Federativna Jugoslavija i njezini jezici","authors":"Krešimir Mićanović","doi":"10.1556/060.2022.00026","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"U radu se raspravlja o pravnoj regulaciji statusa jezika federativne Jugoslavije i njihovu nazivanju u razdoblju kojega su granične točke odluke AVNOJ-a iz 1944. godine te prva polovica travnja 1963. godine, kada se donosi drugi po redu Ustav. Za trajanja Drugoga svjetskog rata politička tijela države u nastajanju proklamirala su ravnopravnost četiriju jezika (u pravilu u izvornim se tekstovima navode redoslijedom): srpskoga, hrvatskoga, slovenskoga i makedonskoga. Tada je odlučeno, što se može smatrati temeljnim ostvarenjem proklamirane jezične ravnopravnosti na koju se obvezala federativna zakonodavna vlast, da će službeno glasilo objavljivati zakone nove države na tim četirima jezicima, odnosno da će glasilo istodobno izlaziti u četirima ravnopravnim izdanjima.\n S donošenjem prvog Ustava početkom 1946. godine objavljivanje saveznih zakona na više jezika dobilo je i svoju ustavnu sankciju. Osim odredbe o objavljivanju zakona ustavotvorac je posebnim odredbama zajamčio nacionalnim manjinama slobodnu upotrebu svojega jezika te odredio da se postupak pred sudom vodi na jezicima republike, autonomne pokrajine ili oblasti. Ustavotvorac nijednom jeziku nije izričito dodijelio status službenoga (ili državnoga), ali je očito da razlikuje tri skupine jezika nejednaka statusa: jezike narodnih republika (objavljivanje zakona, vođenje sudskog postupka), jezike autonomnih pokrajina ili oblasti (vođenje sudskog postupka), jezike nacionalnih manjina (mogu se rabiti pred sudom). Ustavotvorna skupština u svojim poslovnicima izričito navodi u skladu s avnojskom praksom četiri jezika – srpski, hrvatski, slovenski i makedonski – ali je donijela Ustav 1946. godine u kojemu se ti jezici ne navode. Ustavni zakon, kojim je početkom 1953. znatno revidiran Ustav, u posebnoj odredbi regulira donošenje i objavljivanje save-znih zakona na jezicima svih narodnih republika, ali se ni u njoj ne navode nazivi tih jezika.\n Rasprave vođene u ustavotvornim i zakonodavnim odborima, što su dosad u jezičnopolitičkim istraživanjima prema autorovu uvidu posve zanemarene, pokazuju da nenavođenje naziva jezika nije propust zakonodavca, nego rezultat političke odluke koja je provedena u Skupštini Jugoslavije, ali donesena, po svemu sudeći, u partijskom centru moći, u najužem vodstvu KP Jugoslavije, u prvom redu da bi se ustav rasteretio arbitriranja o tome jesu li hrvatski i srpski dva ili jedan jezik. U nepuna dva poslijeratna desetljeća jezici narodnih republika nisu dobili svoju ustavnu sankciju, ali, što pokazuje istražena građa, u nizu tekstova niže pravne snage (odluke, pravilnici, skupštinski poslovnici) federativna zakonodavna vlast izričito navodi srpski, hrvatski, slovenski i makedonski kao svoja četiri jezika.\n S donošenjem Ustava SFRJ 1963. godine započinje novo ustavnopravno razdoblje u kojemu Skupština Jugoslavije mijenja svoj režim nazivanja jezika jugoslavenskih naroda, što znači u prvom redu da prestaje s uporabom glotonima hrvatski jezik i srpski jezik.","PeriodicalId":35127,"journal":{"name":"Studia Slavica Academiae Scientiarum Hungaricae","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2022-10-04","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Studia Slavica Academiae Scientiarum Hungaricae","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.1556/060.2022.00026","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"Q4","JCRName":"Arts and Humanities","Score":null,"Total":0}

引用次数: 0

Abstract

U radu se raspravlja o pravnoj regulaciji statusa jezika federativne Jugoslavije i njihovu nazivanju u razdoblju kojega su granične točke odluke AVNOJ-a iz 1944. godine te prva polovica travnja 1963. godine, kada se donosi drugi po redu Ustav. Za trajanja Drugoga svjetskog rata politička tijela države u nastajanju proklamirala su ravnopravnost četiriju jezika (u pravilu u izvornim se tekstovima navode redoslijedom): srpskoga, hrvatskoga, slovenskoga i makedonskoga. Tada je odlučeno, što se može smatrati temeljnim ostvarenjem proklamirane jezične ravnopravnosti na koju se obvezala federativna zakonodavna vlast, da će službeno glasilo objavljivati zakone nove države na tim četirima jezicima, odnosno da će glasilo istodobno izlaziti u četirima ravnopravnim izdanjima. S donošenjem prvog Ustava početkom 1946. godine objavljivanje saveznih zakona na više jezika dobilo je i svoju ustavnu sankciju. Osim odredbe o objavljivanju zakona ustavotvorac je posebnim odredbama zajamčio nacionalnim manjinama slobodnu upotrebu svojega jezika te odredio da se postupak pred sudom vodi na jezicima republike, autonomne pokrajine ili oblasti. Ustavotvorac nijednom jeziku nije izričito dodijelio status službenoga (ili državnoga), ali je očito da razlikuje tri skupine jezika nejednaka statusa: jezike narodnih republika (objavljivanje zakona, vođenje sudskog postupka), jezike autonomnih pokrajina ili oblasti (vođenje sudskog postupka), jezike nacionalnih manjina (mogu se rabiti pred sudom). Ustavotvorna skupština u svojim poslovnicima izričito navodi u skladu s avnojskom praksom četiri jezika – srpski, hrvatski, slovenski i makedonski – ali je donijela Ustav 1946. godine u kojemu se ti jezici ne navode. Ustavni zakon, kojim je početkom 1953. znatno revidiran Ustav, u posebnoj odredbi regulira donošenje i objavljivanje save-znih zakona na jezicima svih narodnih republika, ali se ni u njoj ne navode nazivi tih jezika. Rasprave vođene u ustavotvornim i zakonodavnim odborima, što su dosad u jezičnopolitičkim istraživanjima prema autorovu uvidu posve zanemarene, pokazuju da nenavođenje naziva jezika nije propust zakonodavca, nego rezultat političke odluke koja je provedena u Skupštini Jugoslavije, ali donesena, po svemu sudeći, u partijskom centru moći, u najužem vodstvu KP Jugoslavije, u prvom redu da bi se ustav rasteretio arbitriranja o tome jesu li hrvatski i srpski dva ili jedan jezik. U nepuna dva poslijeratna desetljeća jezici narodnih republika nisu dobili svoju ustavnu sankciju, ali, što pokazuje istražena građa, u nizu tekstova niže pravne snage (odluke, pravilnici, skupštinski poslovnici) federativna zakonodavna vlast izričito navodi srpski, hrvatski, slovenski i makedonski kao svoja četiri jezika. S donošenjem Ustava SFRJ 1963. godine započinje novo ustavnopravno razdoblje u kojemu Skupština Jugoslavije mijenja svoj režim nazivanja jezika jugoslavenskih naroda, što znači u prvom redu da prestaje s uporabom glotonima hrvatski jezik i srpski jezik.

查看原文本刊更多论文

Jugoslavija i njezini jezici联邦

这项工作讨论了在AVNOJ 1944年作出边界决定期间对南斯拉夫联邦语言及其名称的地位的法律规定。1963年4月上半月。宪法第二次颁布后的一年。第二次世界大战期间，国家政治当局用四种语言宣布平等（原文按顺序排列）：塞尔维亚语、克罗地亚语、斯洛文尼亚语和马其顿语。然后决定，联邦立法机构承诺的宣布语言平等的根本成就将以这四种语言正式宣布新州的法律，或者投票也将以四种平等的出版物公布。随着1946年初第一部宪法的通过。以更多语言出版联邦法律的年份也受到了宪法制裁的惩罚。除了公布法律外，创始人还保证向该国少数民族提供自由使用其语言的具体规定，并确定法院审理程序以共和国、自治省或地区的语言进行。该机构没有明确将官员（或国家）的地位赋予任何语言，但很明显，这三组语言与分歧的地位不同：共和国人民的语言（法律公布、法院执行）、自治省或自治区的语言（法院执行）和少数民族的语言（可在法院使用）。制宪会议在其事务中明确表示，符合塞尔维亚语、克罗地亚语、斯洛文尼亚语和马其顿语这四种语言的新做法，但通过了1946年《宪法》。那些语言不适合的一年。立法法，始于1953年。经过广泛修订的《宪法》规定以所有共和国的语言通过和公布保守派法律，但不包括这些语言的名称。宪法委员会和立法委员会进行的讨论迄今为止在语言政策研究中被作者广泛忽视，这些讨论表明，不使用这种语言并不是立法上的不服从，而是南斯拉夫议会作出政治决定的结果，而是由法官带到政党权力中心，首先，宪法将取消克罗地亚语或塞尔维亚语是两种语言还是一种语言的仲裁。除随后的二十年外，中华人民共和国没有受到宪法制裁，但由于对该市的研究，联邦立法当局在一系列较低法律效力的文本（决定、规则、议会官员）中表示，它的四种语言是塞尔维亚语、克罗地亚语、斯洛文尼亚语和马其顿语。通过1963年《旧金山联邦共和国宪法》。这一年开始了新的宪法时期，在这个时期，南斯拉夫议会改变了南斯拉夫人民的名义制度，这意味着，首先，它停止使用克罗地亚语和塞尔维亚语。

本文章由计算机程序翻译，如有差异，请以英文原文为准。

求助全文

约1分钟内获得全文求助全文

来源期刊

Studia Slavica Academiae Scientiarum Hungaricae Arts and Humanities-History

自引率

0.00%

发文量

期刊介绍： Studia Slavica publishes essays in the field of philological and folkloristic research in Slavonic studies. It also contains minor contributions, and information on events in connection with Slavonic studies in Hungary. Publishes book reviews and advertisements.