Čedomorstvo u Kaznenom zakonu iz 1852.

Abstract

Cilj je rada analizirati uređenje čedomorstva u Kaznenom zakonu o zločinima, prijestupima i prekršajima iz 1852., koji se primjenjivao u Hrvatskoj i Slavoniji od 1852. do 1929., kada je zamijenjen Krivičnim zakonikom za Kraljevinu Jugoslaviju. Osim normativnog okvira, analizira se i relevantna sudska praksa, pod čime se misli na slučajeve u kojima su sudovi razložili načelna shvaćanja o čedomorstvu. Primjeri iz sudske prakse prvotno obuhvaćaju presude najviših sudova, ali i slučajeve koji su u tadašnjim komentarima kaznenog zakona i udžbenicima bili istaknuti kao relevantni za određivanje spornih obilježja bića čedomorstva. Ti primjeri upućuju na načine i motive počinjenja te pružaju uvid u osobna i sociodemografska obilježja počiniteljica. Napokon, analizom statističkih publikacija, u onom opsegu koji dopušta statistika kao kriminološka metoda, upućuje se na rasprostranjenost i učestalost čedomorstva na području Hrvatske i Slavonije. Statistički podatci ne daju potpunu sliku jer je u prirodi čedomorstva potaja pa je tamna brojka (tj. nepoznati i neotkriveni kriminalitet) sigurno visoka.