Utjecaj smjenskog rada na sigurnost radnog djelovanja medicinskog osoblja

Abstract

Obrazac budnosti i spavanja, tzv. cirkadijski ritam, usklađen je s prirodnim ritmom vanjskog okruženja, temeljenom na 24 satnom biološkom obrascu. Neusklađenost naspram prirodnog biološkog ritma, rezultira prvenstveno: nesanicom, umorom i nadasve vidljivim pogoršanjem u sigurnosti i performansama obavljanja svakodnevnih dnevnih i radnih zadataka. Humanoidni i ispravan ritam sna i budnosti uvjetovan je izlaganjem sunčevom ciklusu od 24 sata i normalno osigurava vrhunac radne aktivnosti tijekom dana, odnosno ciklus sna tijekom noći, a generiran je endogenim neuronima u suprahijazmatskoj jezgri unutar prednjeg hipotalamusa. Kako pokazuje provedeno istraživanje smjenski rad medicinskog osoblja primjer je faznog odmaka od normalnog biološkog ritma čovjeka i utvrđeno je u značajnoj mjeri utječe na; radnu fiziologiju, izvedbu i sigurnost radnog djelovanja, a u značajnoj mjeri može poprimiti i kronične značajke. Desinhronizacija ritma budnosti i sna u odnosu na solarni dan rezultira periodičnim nesanicama i dnevnim umorom u vrijeme kada bi faza budnosti i maksimalnog učinka trebala biti na vrhuncu, što za posljedicu može uzrokovati ne samo smanjenje radnog učinka, već i rezultirati iznimno štetnim, a s obzirom na radno mjesto i moguće katastrofalnim ishodima u slučaju pogrešaka prilikom radnih aktivnosti, a uvjetovano neurološkim disfunkcijama zaposlenika koji svoj posao obavljaju u smjenskom načinu rada.