Predatory Journals: How Far Can They Go? An In-Depth Look at the Outliers = Grabežljivi časopisi: koliko daleko mogu ići? Temeljita analiza vrijednosti

Abstract

For over a decade, predatory publishers, journals and conferences have continuously menaced the research community, preying on its resources, and diminishing the general trust in science, becoming an important research topic. Previous studies have focused on identifying their characteristics, in order to increase the academic awareness and help researchers not becoming a prey. At the same time, predatory publishers diversified their strategies; the academic community developed disparate reactions, which determined more and diverse predatory strategies, aimed at luring and deceiving the scientists. While the process is still ongoing, the present research is aimed at exposing the most extreme predation strategies, in an effort to make the line separating honest and predatory journals more traceable. The analysis of relevant samples focuses on the language issue, based on the hypothesis according to which the predatory publishers are located in countries where English is rarely spoken. The findings, including inventing English names, advertisements making no sense for the Western world, lack of quality control and a poor graphic language, confirm the hypothesis, and are also able to stand at the core of possible guidelines for exposing predatory publishers based on specific features of their calls. = Više od deset godina, grabežljivi izdavači, časopisi i konferencije kontinuirano su ugrožavali istraživačku zajednicu, loveći njene resurse i umanjujući opće povjerenje u nauku, postajući važna istraživačka tema. Prethodne studije bile su usredotočene na identificiranje njihovih karakteristika, kako bi se povećala akademska svijest i pomoglo istraživačima da ne postanu plijen. Istodobno, grabežljivi izdavači diverzificirali su svoje strategije; akademska zajednica razvila je različite reakcije, koje su odredile više i raznovrsnije predatorske strategije, usmjerene na mamljenje i obmanjivanje naučnika. Iako je postupak još uvijek u toku, ovo je istraživanje usmjereno na izlaganje najekstremnijih strategija grabežljivosti, nastojeći da linija koja razdvaja poštene i grabežljive časopise postane sljedivija. Analiza relevantnih studija slučaja usredotočena je na jezičko pitanje, zasnovano na hipotezi prema kojoj se izdavači nalaze u zemljama u kojima se engleski jezik rijetko govori. Nalazi, uključujući izmišljanje engleskih imena, reklame koje nemaju smisla za zapadni svijet, nedostatak kontrole kvaliteta i loš grafički jezik, potvrđuju hipotezu i takođe mogu stajati u srži mogućih smjernica za izlaganje predatorskih izdavača na osnovu specifičnih karakteristika njihovih poziva.