Zadužnica kao sredstvo osiguranja u trgovačkim ugovorima

Abstract

Zadužnica je u hrvatskom pravnom sustavu prisutna već 25 godina i od svoga implementiranja 1996. godine (doduše, pod drugim nazivom, ali sa svim karakteristikama tog instituta) pa do danas, institut zadužnice doživio je niz promjena. Neke promjene treba pozdraviti, a neke čim prije izmijeniti. Iako je zadužnica vrlo brzo postala jedno od najčešćih osiguranja plaćanja u trgovačkim ugovorima zbog svoje jednostavne i lake naplate, učestale, ali neadekvatne izmjene odredbi Ovršnog zakona u pogledu instituta zadužnice dovele su do toga da ovaj institut i dalje ostaje podnormiran uz velik rizik od mogućih zlouporaba. Prvotno dobro zamišljen institut doživio je (r)evoluciju i hiperprodukciju propisa koju je teško pratiti i pravnicima koji se bave isključivo predmetnom materijom pa stoga ne čudi da ni poduzetnici često nisu svjesni rizika koji se njezinim korištenjem mogu pojaviti. Ovaj rad ima za cilj sustavno objasniti i analizirati institut zadužnice u hrvatskom pravnom sustavu od njezine implementacije do danas i dati ocjenu postojećeg stanja sa smjernicama de lege ferenda. U radu se nakon teorijskog određenja pojma i prikaza povijesnog razvoja, daje analiza zadužnice de lege lata. Navode se i neka sporna pitanja iz primjene zadužnice te se ukazuje na odgovore koje nude pravna teorija i sudska praksa u kontekstu složenih odnosa u trgovačkim ugovorima.