Rimska kontrola stranih obrednih spisa u vrijeme rata s Hanibalom

Abstract

Jedno od najburnijih razdoblja u rimskoj povijesti svakako je razdoblje Drugoga punskog rata, a osobito su godine 218. – 215. pr. Kr. bile burne za rimsku religiju. Među podatcima antičkih autora izdvajaju se dvije predaje. Prva, iz vremena rata s Hanibalom, objašnjava utemeljenje svečanosti ludi Apollinares u Rimu prema proroštvima proroka Marcija, a druga, iz razdoblja nakon njega, govori o pronalasku škrinjā Nume Pompilija. Obje podrazumijevaju pronalazak stranih spisa koje rimska država stavlja pod svoju kontrolu i povjerava decemvirima posao ispitivanja i donošenja rješenja u vezi njih. Iako nisu jedini primjer intervencije rimske države u neslužbeni kult, te dvije predaje predstavljaju dobar primjer njezina različitog postupanja s obrednim spisima jer ih je, boreći se između tradicije i inovacije, u jednom slučaju (carmina Marciana) prihvatila, a u drugom (Numine škrinje) uništila. U radu će se, na temelju postojećih izvora, analizirati i interpretirati obje predaje čiji je autor Tit Livije, no kao dopuna će se naći drugi antički i kasnoantički povjesničari te leksikografi.