PRAVO NA NAKNADU ŠTETE ZBOG NEOPRAVDANE OSUDE ILI NEUTEMELJENOG UHIĆENJA ILI PRITVARANJA, S NAGLASKOM NA UPRAVNO POSTUPANJE U OSTVARIVANJU TOGA PRAVA

Abstract

Nakon konstatacije, u uvodu, da je pravo na naknadu stete zbog neopravdane osude ili neutemeljenog uhicenja kao ljudsko pravo zajamceno međunarodnim dokumentima i Ustavom Republike Hrvatske, a ostvarivanje toga prava uređeno posebnim zakonskim propisima, u radu se razmatra prije sudbene obvezna upravna faza postupka za naknadu stete u kontekstu konvencijskog prava. Analiziraju se odluke Europskog suda za ljudska prava kako bi se dobio odgovor na pitanje krsi li hrvatsko pravo na taj nacin “pravo na pristup sudu” zajamceno clankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nastavlja se izlaganjem o pravnoj osnovi odgovornosti za stetu zbog neopravdane osude ili neutemeljenog uhicenja, a zatim obradom prava na naknadu stete u međunarodnim dokumentima i praksi Europskog suda za ljudska prava te u domacem pravu. Slijede podaci iz hrvatske prakse upravnog stadija ostvarivanja prava na naknadu stete te na kraju zakljucci u kojima se iznose kljucni rezultati rada.