{"title":"ANALOGIJA U PRAVU: ZNAČENJE I UPOTREBA","authors":"Žaklina Harašić","doi":"10.25234/PV/7365","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Zakljucivanje na temelju analogije javlja se u svakodnevnom životu i raznim podrucjima ljudskog djelovanja, pa tako i u pravu. Zakljucivanje na temelju analogije u pravu, na prvi pogled, može se svesti na istu formu kao i zakljucivanje na temelju analogije uopce – dvije premise i zakljucak. No, ono se ipak razlikuje od opceg analogijskog zakljucivanja, jer jedna premisa u pravnom zakljucivanju mora biti normativna (a ne samo fakticna). Analogijsko zakljucivanje (uopce i u pravu) izucava se od strane velikog broja autora i s raznih pristupa. Suglasnost postoji samo u pogledu elementarnog oblika analogijskog zakljucivanja za koji možemo reci da se zasniva na slicnosti dvaju predmeta (dviju pojava) u nekim osobinama, pa se onda na temelju te slicnosti zakljucuje da su ti predmeti (pojave), slicni i u nekim drugim osobinama. Sto se tice analogije u pravu, isticemo posebno njezina cetiri oblika: zakonska analogija (analogia legis), pravna analogija (analogia iuris), analogia inter legem te analogija koja se koristi u precedentnom pravu. Njima se, osim sto se pravne norme tumace, i popunjavaju pravne praznine (s time da popunjavanja pravnih praznina nema u kaznenom pravu). Posebno interesantno i sporno jest kada se to radi na temelju pravnih nacela.","PeriodicalId":41100,"journal":{"name":"Pravni Vjesnik","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.2000,"publicationDate":"2018-12-01","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"2","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Pravni Vjesnik","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.25234/PV/7365","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"Q4","JCRName":"LAW","Score":null,"Total":0}
引用次数: 2
Abstract
Zakljucivanje na temelju analogije javlja se u svakodnevnom životu i raznim podrucjima ljudskog djelovanja, pa tako i u pravu. Zakljucivanje na temelju analogije u pravu, na prvi pogled, može se svesti na istu formu kao i zakljucivanje na temelju analogije uopce – dvije premise i zakljucak. No, ono se ipak razlikuje od opceg analogijskog zakljucivanja, jer jedna premisa u pravnom zakljucivanju mora biti normativna (a ne samo fakticna). Analogijsko zakljucivanje (uopce i u pravu) izucava se od strane velikog broja autora i s raznih pristupa. Suglasnost postoji samo u pogledu elementarnog oblika analogijskog zakljucivanja za koji možemo reci da se zasniva na slicnosti dvaju predmeta (dviju pojava) u nekim osobinama, pa se onda na temelju te slicnosti zakljucuje da su ti predmeti (pojave), slicni i u nekim drugim osobinama. Sto se tice analogije u pravu, isticemo posebno njezina cetiri oblika: zakonska analogija (analogia legis), pravna analogija (analogia iuris), analogia inter legem te analogija koja se koristi u precedentnom pravu. Njima se, osim sto se pravne norme tumace, i popunjavaju pravne praznine (s time da popunjavanja pravnih praznina nema u kaznenom pravu). Posebno interesantno i sporno jest kada se to radi na temelju pravnih nacela.