{"title":"Orografski apelativi u savremenoj ilijaškoj toponimiji","authors":"Nihada Ibrišimović","doi":"10.33604/sl.17.32.4","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Sa semantičko-motivacijskoga aspekta, toponimi motivirani geomorfološkim osobinama referenta uveliko nadmašuju ostale semantičko-motivacijske skupine toponima, kako brojem tako i raznovrsnošću apelativa. U ovome je radu, na primjeru ilijaške toponimije, ukazano na udio i raznovrsnost apelativa koji označavaju prirodne reljefne oblike u nastanku toponima bosanskohercegovačkih areala koje karakterizira brdsko-planinski i brežuljkasto-ravničarski teren, kakav bilježimo u sarajevskoj općini Ilijaš. U skladu s vrstama reljefnih oblika na kopnu, pod orografskim apelativima u ovome radu podrazumijevamo one geografske apelative kojima se označavaju uzvisine, udubine i ravnine na zemljinoj površini. Građa za ovaj rad ekscerpirana je iz ilijaškoga mikrotoponomastikona formiranoga terenskim i katastarskim istraživanjem, koji broji oko 6000 mikrotoponimskih različnica. Orografski su apelativi definirani na temelju geografskih terminoloških rječnika i mjesnoga leksika i iskustva ispitanika u vezi s upotrebnim značenjem apelativa u istraživanom arealu. Apelativi su doneseni u središnjem dijelu rada abecednim redom, a uz svaki je apelativ u zagradi naznačena etimologija i značenje apelativa koje ima u ispitivanom arealu, potvrđeno ili nepotvrđeno terminološkim rječnicima, a potom i toponimske potvrde iz korpusa. Svi su toponimski likovi potvrđeni na terenu akcentirani. Cilj je istraživanja provedenoga u ovome radu ukazati na obimnost i raznovrsnost geografske nomenklature zastupljene u ilijaškoj toponimiji, koja je odraz geografskoga realiteta ispitivanoga areala i mjesnoga leksika. S obzirom na geografske referente i njihove reljefne karakteristike, u ilijaškoj toponimiji uočili smo skupine plodnih i manje plodnih orografskih apelativa, među kojima su najbrojniji oni koji označavaju udubljenja, uzvisine i zaravni, dok su najproduktivniji u tvorbi toponima apelativi iz skupine koja označava ravne terene, potom uzvišenja i udubine. Sa strukturno-tvorbenoga aspekta, najzastupljeniji su bezafiksalni toponimi, nastali toponimizacijom orografskih apelativa. Osim domaćih apelativa, koji prevladavaju, prisutni su i apelativi turskoga, romanskoga, grčkoga, njemačkoga, mađarskoga i albanskoga jezičkog porijekla.","PeriodicalId":33034,"journal":{"name":"Studia Lexicographica","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2023-06-14","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"0","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Studia Lexicographica","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.33604/sl.17.32.4","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 0
Abstract
Sa semantičko-motivacijskoga aspekta, toponimi motivirani geomorfološkim osobinama referenta uveliko nadmašuju ostale semantičko-motivacijske skupine toponima, kako brojem tako i raznovrsnošću apelativa. U ovome je radu, na primjeru ilijaške toponimije, ukazano na udio i raznovrsnost apelativa koji označavaju prirodne reljefne oblike u nastanku toponima bosanskohercegovačkih areala koje karakterizira brdsko-planinski i brežuljkasto-ravničarski teren, kakav bilježimo u sarajevskoj općini Ilijaš. U skladu s vrstama reljefnih oblika na kopnu, pod orografskim apelativima u ovome radu podrazumijevamo one geografske apelative kojima se označavaju uzvisine, udubine i ravnine na zemljinoj površini. Građa za ovaj rad ekscerpirana je iz ilijaškoga mikrotoponomastikona formiranoga terenskim i katastarskim istraživanjem, koji broji oko 6000 mikrotoponimskih različnica. Orografski su apelativi definirani na temelju geografskih terminoloških rječnika i mjesnoga leksika i iskustva ispitanika u vezi s upotrebnim značenjem apelativa u istraživanom arealu. Apelativi su doneseni u središnjem dijelu rada abecednim redom, a uz svaki je apelativ u zagradi naznačena etimologija i značenje apelativa koje ima u ispitivanom arealu, potvrđeno ili nepotvrđeno terminološkim rječnicima, a potom i toponimske potvrde iz korpusa. Svi su toponimski likovi potvrđeni na terenu akcentirani. Cilj je istraživanja provedenoga u ovome radu ukazati na obimnost i raznovrsnost geografske nomenklature zastupljene u ilijaškoj toponimiji, koja je odraz geografskoga realiteta ispitivanoga areala i mjesnoga leksika. S obzirom na geografske referente i njihove reljefne karakteristike, u ilijaškoj toponimiji uočili smo skupine plodnih i manje plodnih orografskih apelativa, među kojima su najbrojniji oni koji označavaju udubljenja, uzvisine i zaravni, dok su najproduktivniji u tvorbi toponima apelativi iz skupine koja označava ravne terene, potom uzvišenja i udubine. Sa strukturno-tvorbenoga aspekta, najzastupljeniji su bezafiksalni toponimi, nastali toponimizacijom orografskih apelativa. Osim domaćih apelativa, koji prevladavaju, prisutni su i apelativi turskoga, romanskoga, grčkoga, njemačkoga, mađarskoga i albanskoga jezičkog porijekla.