Zapošljavanje u javnoj upravi u Hrvatskoj i Slavoniji (1868. – 1918.) s obzirom na državljanstvo i hrvatsko – slavonsku pripadnost

Abstract

Predmet rada je zapošljavanje u javnoj upravi u Hrvatskoj i Slavoniji s obzirom na kriterije ugarsko-hrvatskog državljanstva i hrvatsko-slavonske pripadnosti u nagodbenom razdoblju. Problematizira se teza hrvatskih javnopravnih teoretičara na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće o tome da je hrvatsko-slavonska pripadnost bila temeljni kriterij za zapošljavanje u javnoj upravi. U radu se dokazuje da u nizu upravnih područja hrvatsko-slavonska pripadnost nije uspostavljena kao temeljni kriterij za zapošljavanje, nego su temeljni kriteriji bili ugarsko-hrvatsko državljanstvo te znanje hrvatskog jezika. Stoga je osnovni zaključak rada da je poznavanje hrvatskog jezika, a ne hrvatsko-slavonska pripadnost, bila brana većem zapošljavanju mađarskih činovnika i službenika u Hrvatskoj i Slavoniji. Iznimka od toga bilo je zapošljavanje na državnim željeznicama na kojima je upotreba mađarskog jezika bila izražena te je to bilo razlog zapošljavanja većeg broja ugarskih pripadnika u Hrvatskoj i Slavoniji.