{"title":"Attitudes of Young School Aged Childrens to the Teaching of Physical Education","authors":"Milica Mitrović, Katarina Dragutinović","doi":"10.26773/jaspe.191006","DOIUrl":null,"url":null,"abstract":"Uvod Fizičko vaspitanje je specifično vaspitno područje koje doprinosi razvoju čovjeka u cjelini, to nije samo podsticanje rasta i razvoja, razvijanje tjelesnih sposobnosti i unaprjeđenja zdravlja, već i znalačko korišćenje sistema fizičkih vježbi, igara i sportova, kojima se utiče na cjelokupni razvoj čovjeka (Jovanović, 1998, prema Šimleša i Potkonjak, 1989). Sličnu definiciju dali su Krulj, Kačapor i Kulić (2001), prema kojima fizičko vaspitanje predstavlja sistematski i organizovan proces sticanja motoričkih vještina, znanja i sposobnosti, jačanja zdravlja i razvoja psiho-fizičkih snaga i sposobnosti vaspitanika. Na osnovu navedenog, primjećuje se da fizičko vaspitanje predstavlja sistemski proces, koji nema uticaj samo na razvoj tjelesnih sposobnosti djeteta i čovjeka, već na njihov cjelokupni psiho-fizički razvoj (Bjelica i Petković, 2009; Bjelica i Krivokapić, 2010a, Bjelica i Krivokapić, 2019). Kao takvo, Fizičko vaspitanje doprinosi normalnom razvoju organizma, jačanju zdravlja, snaženju i čeličenju organizma, osposobljavanje za raznovrsnu pokretljivost, stvaranju higijenskih navika i obezbjeđivanju aktivnog odmora (Bakovljev, 1997). Ukoliko se uzme u obzir činjenica da savremeni način života redukuje fizičku aktivnost djece, to još više naglašava važnost Fizičkog vaspitanja kao školskog predmeta (Đorđić, 2005). Za sprovođenje kvalitetne nastave neophodni su materijalni uslovi, kao i kompetentni nastavnici, koji bi trebalo da podstiču pozitivne stavove učenika prema nastavi Fizičkog vaspitanja (N. Zrnzević i J. Zrnzević, 2015; Dragutinovic & Mitrovic, 2019a). Stavovi predstavljaju trajnu tendenciju da se prema nekom objektu reaguje na određeni, pozitivan ili negativan način (Rot, 1983). Oni omogućavaju sticanje fiksiranih standarda za lično prosuđivanje i shvatanje svojih postupaka. Na taj način lakše se ocjenjuju i klasifikuju objekti i situacije, što omogućava lakše i brže snalaženje i djelovanje. Kako bi nastava Fizičkog vaspitanja imala pozitivan uticaj na cjelokupni razvoj Abstract","PeriodicalId":32340,"journal":{"name":"Journal of Anthropology of Sport and Physical Education","volume":" ","pages":""},"PeriodicalIF":0.0000,"publicationDate":"2019-10-11","publicationTypes":"Journal Article","fieldsOfStudy":null,"isOpenAccess":false,"openAccessPdf":"","citationCount":"1","resultStr":null,"platform":"Semanticscholar","paperid":null,"PeriodicalName":"Journal of Anthropology of Sport and Physical Education","FirstCategoryId":"1085","ListUrlMain":"https://doi.org/10.26773/jaspe.191006","RegionNum":0,"RegionCategory":null,"ArticlePicture":[],"TitleCN":null,"AbstractTextCN":null,"PMCID":null,"EPubDate":"","PubModel":"","JCR":"","JCRName":"","Score":null,"Total":0}
引用次数: 1
Abstract
Uvod Fizičko vaspitanje je specifično vaspitno područje koje doprinosi razvoju čovjeka u cjelini, to nije samo podsticanje rasta i razvoja, razvijanje tjelesnih sposobnosti i unaprjeđenja zdravlja, već i znalačko korišćenje sistema fizičkih vježbi, igara i sportova, kojima se utiče na cjelokupni razvoj čovjeka (Jovanović, 1998, prema Šimleša i Potkonjak, 1989). Sličnu definiciju dali su Krulj, Kačapor i Kulić (2001), prema kojima fizičko vaspitanje predstavlja sistematski i organizovan proces sticanja motoričkih vještina, znanja i sposobnosti, jačanja zdravlja i razvoja psiho-fizičkih snaga i sposobnosti vaspitanika. Na osnovu navedenog, primjećuje se da fizičko vaspitanje predstavlja sistemski proces, koji nema uticaj samo na razvoj tjelesnih sposobnosti djeteta i čovjeka, već na njihov cjelokupni psiho-fizički razvoj (Bjelica i Petković, 2009; Bjelica i Krivokapić, 2010a, Bjelica i Krivokapić, 2019). Kao takvo, Fizičko vaspitanje doprinosi normalnom razvoju organizma, jačanju zdravlja, snaženju i čeličenju organizma, osposobljavanje za raznovrsnu pokretljivost, stvaranju higijenskih navika i obezbjeđivanju aktivnog odmora (Bakovljev, 1997). Ukoliko se uzme u obzir činjenica da savremeni način života redukuje fizičku aktivnost djece, to još više naglašava važnost Fizičkog vaspitanja kao školskog predmeta (Đorđić, 2005). Za sprovođenje kvalitetne nastave neophodni su materijalni uslovi, kao i kompetentni nastavnici, koji bi trebalo da podstiču pozitivne stavove učenika prema nastavi Fizičkog vaspitanja (N. Zrnzević i J. Zrnzević, 2015; Dragutinovic & Mitrovic, 2019a). Stavovi predstavljaju trajnu tendenciju da se prema nekom objektu reaguje na određeni, pozitivan ili negativan način (Rot, 1983). Oni omogućavaju sticanje fiksiranih standarda za lično prosuđivanje i shvatanje svojih postupaka. Na taj način lakše se ocjenjuju i klasifikuju objekti i situacije, što omogućava lakše i brže snalaženje i djelovanje. Kako bi nastava Fizičkog vaspitanja imala pozitivan uticaj na cjelokupni razvoj Abstract