Dva portreta Beatrice Frankapan (?): rod i red

Abstract

Članak obrađuje dva portreta na kojima je vjerojatno prikazana Beatrica Frankapan (Modruš ?, oko 1480. – ? 1510.) s ordenom Labudova reda (njem. Schwanenorden). Prema literaturi, berlinski portret nalazio se u zbirci njemačkoga Krunskoga princa (Fridrik III. Pruski), a nakon 1918. godine otuđen je i s vremenom zaboravljen. Drugi je portret nazvan ‘admontski’ prema benediktinskom samostanu u Admontu, ali arhivske provjere pokazuju da ne potječe iz njega. Bio je na pohrani u Joanneumu u Grazu od prije 1903. do 1935. godine, a od tada je u zbirci Thyssen-Bornemisza, prvo u Castagnoli kraj Lugana, a sada u Madridu. Pripisan je neznanome njemačkom slikaru, djelatnome u Ansbachu, odakle je rodom drugi suprug Beatrice Frankapan, Juraj Brandenbuški iz kuće Hohenzollern i gdje je središte južnoga ogranka viteškoga Labudova reda. U 18. stoljeću ženski lik na tom portretu protumačen je kao sv. Ema Krška (njem. Hl. Hemma von Gurk). Bio je predloškom za brojne kopije u Štajerskoj, Koruškoj i Kranjskoj (slikarske, kiparske i grafičke), među kojima su dva grafička prikaza sačuvana i u Grafičkoj zbirci Hrvatskoga državnoga arhiva u Zagrebu. U austrijskoj literaturi takvi prikazi sv. Eme Krške, nastali kao kopije ‘admontskoga’, odnosno madridskoga portreta, za koji je moguće pretpostaviti da prikazuje Beatricu Frankapan, zovu se Frangepani-Typus. Causa occasionalis za madridski portret mogla je biti udaja za Jurja Brandenburškoga 1509. godine, što određuje dataciju slike Portret Beatrice Frankapan (?).